U listopadu 2020. godine robotska letjelica nakratko je sletjela na Bennu, asteroidu širokom 525 metara koji se nalazi 320 milijuna kilometara od Zemlje. Kao dio NASA-ine misije OSIRIS-REx, robotska letjelica provela je dvije godine kružeći i proučavajući Bennu prije nego što je prikupila uzorak prašine i malog kamenja. Taj uzorak, zatvoren u kapsuli, vratio se na Zemlju u rujnu 2023. godine.
Nick Timms, Phil Bland i William Rickard, znanstvenici sa Sveučilišta Curtin i članovi međunarodnog tima koji je proučavao te uzorke, ispitivali su 120 grama materijala vraćenog s asteroida Bennu. Njihova otkrića, objavljena u časopisima "Nature" i "Nature Astronomy", sugeriraju da je voda nekoć postojala na Bennuovu izvornom tijelu (planet, mjesec, itd.) i daju nove uvide u ranu kemiju Sunčeva sustava.
Netaknuti ostatci ranog svemira
Asteroidi su fragmenti drevnih nebeskih tijela uništenih kozmičkim sudarima. Bennu, klasificiran kao asteroid tipa B, odabran je za OSIRIS-REx zbog svojeg sastava bogatog ugljikom, koji podsjeća na primitivne hondritne meteorite koji sadrže ugljik.
Za razliku od meteorita, koje Zemljina atmosfera mijenja, uzorci asteroida ostaju netaknuti. To omogućuje znanstvenicima poput Timmsa, Blanda i Rickarda da istraže temeljna pitanja o formiranju planeta i podrijetlu života na Zemlji.
Otkriće kristala soli
Kako bi se izbjegla kontaminacija, vraćenim uzorkom se rukovalo u zatvorenoj komori pročišćenoj dušikom. Prilikom analize Bennuovih čestica prašine znanstvenici su došli do zapanjujućeg otkrića: mikroskopskih kristala halita i silvita, rijetkih minerala soli.
Timms, Bland i Rickard u komentaru za The Conversation ističu da je halit iznimno rijedak u meteoritima, pojavljujući se u samo tri od stotina tisuća pronađenih na Zemlji. Tim je također identificirao dodatne minerale soli kao što su natrijevi karbonati, fosfati, sulfati i fluoridi, to su minerali koji obično nastaju isparavanjem salamure, slično slanim jezerima na Zemlji.
Organski spojevi i građevni blokovi života
Daljnja analiza otkrila je niz organskih spojeva, uključujući 14 aminokiselina pronađenih u biološkim procesima i svih pet nukleobaza prisutnih u DNK-u i RNK-u. Iako nije otkriven nikakav život, navedena otkrića sugeriraju da je Bennuovo izvorno tijelo nekoć imalo slano okruženje bogato ugljikom koje je moglo formirati građevne blokove života.
Buduća istraživanja
Navedena otkrića nude nove poglede na ledena tijela u Sunčevu sustavu, kao što su Saturnov mjesec Enceladus i patuljasti planet Ceres, a oba imaju podzemne slane oceane. Ponajviše se postavlja pitanje - mogu li ta okruženja podržati život?
Timms, Bland i Rickard nastavljaju analizirati uzorke, fokusirajući se na vremensku crtu raspada Bennuova izvornog tijela i istražujući povijest udara zabilježenu u njegovim mineralima.
