Sindrom kroničnog umora ili mialgični encefalomijelitis (ME/CFS) i dalje je frustrirajuće i nedovoljno razumljivo stanje s ograničenim mogućnostima liječenja. Međutim, molekularna biologinja Maureen Hanson s američkog Sveučilišta Cornell provela je nova istraživanja o virusnom podrijetlu ME/CFS-a i došla do potencijalnih novih otkrića otkrića.
Povijesni dokazi pokazuju da su virusne infekcije mogle izazvati značajan broj slučajeva ME/CFS-a, iako identifikacija odgovornog virusa ostaje izazov. Hanson vjeruje da može biti nekoliko krivaca, a njezin nedavni znanstveni rad istražuje te mogućnosti.
Niz iscrpljujućih simptoma
ME/CFS obuhvaća niz iscrpljujućih simptoma, uključujući bol u mišićima, učinke na mozak i leđnu moždinu te upalu. Osim toga, karakterizira ga neumoljiv umor, poremećaj sna i malaksalost nakon napora. Ovaj sindrom, često opisivan riječima onih koji pate od njega, može biti izoliran, iako je poznato da se slučajevi grupiraju, s dokumentiranim izbijanjima koja datiraju iz 1930-ih, a neka se podudaraju s virusnim infekcijama.
Hanson je 2020. godine procijenila da oko 67 milijuna ljudi diljem svijeta živi s ME/CFS-om, broj koji je vjerojatno porastao s pojavom pandemije COVID-19 i njezinim posljedicama, koje dijele sličnosti s ME/CFS-om.
Sposobnost RNK virusa da opstanu u tkivima tijekom duljeg razdoblja prije je bila zanemarena. Međutim, prepoznavanje postvirusnih bolesti, uključujući ME/CFS, potaknulo je znanstvenike da preispitaju vezu između virusnih infekcija i tih stanja.
Fokusiranje na enteroviruse
Hanson u svojoj studiji, objavljenoj u časopisu PLOS Pathogens, istražuje zašto bi enterovirusi, skupina RNK virusa poznatih po tome što u tijelo ulaze kroz crijeva, mogli biti glavni osumnjičenici za uzrokovanje ME/CFS. Iako se dugo sumnjalo na tu vezu, ranije studije su se suočile s neuvjerljivim rezultatima, što je spriječilo daljnja istraživanja uloge enterovirusa.
Zanemarivanje brojnih dokaza o uključenosti enterovirusa (EV) u ME/CFS usporilo je istraživanje mogućih strašnih, ali skrivenih posljedica EV infekcija, uključujući postojanost u rezervoarima virusa, napominje Hanson.
Identificiranje specifičnog virusa odgovornog za ME/CFS postavlja izazove, budući da ga testovi krvi mogu odrediti samo tijekom faze akutne infekcije. U trenutku kad osoba dobije službenu dijagnozu ME/CFS-a, možda neće povezivati svoju bolest s prethodnom virusnom infekcijom, pogotovo jer je do polovice enterovirusnih infekcija asimptomatsko.
Moderne tehnike genetskog uzorkovanja mogu ponuditi poboljšanu detekciju rezidualnog virusa u stanicama i tkivima, potencijalno otkrivajući uključene viruse.
Drugi mogući uzročnici i faktori
Dok je Epstein-Barrov virus (EBV) još jedan mogući okidač ME/CFS-a, uključeni mehanizmi jednako su složeni. EBV, kao i drugi ljudski virusi herpesa, mogu godinama ležati uspavani u tijelu, reaktivirajući se tijekom razdoblja stresa ili bolesti.
Iako virusni okidači ponovno privlače pozornost, važno je ne zanemariti druge potencijalne doprinositelje tom složenom stanju. Neispravni mitohondriji, niske razine hormona štitnjače i razne genetske varijante također su upleteni.
Po svoj prilici, ME/CFS rezultat je kombinacije svih tih čimbenika, naglašavajući izazov u razumijevanju te zamršene bolesti.
Izvor: Science Alert
