[row type=fluid layout=image]
[grid size=8 indent=2 text=left]
Od najučenika Brlića, preko najstudenta generacije FER-a pa do Silicijske doline i najmlađeg dobitnika Zahvalnice Grada Virovitice za iznimne rezultate u obrazovanju.
Intervju je prenesen s portala virovitica.info uz njihovo dopuštenje.
[/row]
[row type=fluid layout=image]
[grid size=6 indent=1 text=left]
Tko je Mario Kostelac?
Mario Kostelac sam ja, Virovitičanin, dečko koji je svoje prve snove snivao u Brlićima, završio Gimnaziju Petra Preradovića u Virovitici i nakon toga završio na FER-u (ne želim reći na kraju jer tko zna što nastavak školovanja nosi).
Kada se dogodila ljubav prema IT-u?
Negdje oko Božića tijekom 4. razreda osnovne škole. Tada su mi roditelji kupili prvi kompjuter i vrlo brzo sam shvatio da mi je to zanimljivo u tolikoj mjeri da ću teško naći nešto drugo čime bih se želio baviti u životu. Ljubav se rodila istovremeno s vrlo egocentričnom idejom. Kako sam bio isfrustriran greškama u igri Age of Empires 2, htio sam napraviti bolju igru od toga. Naravno, do sada to nisam napravio, a interesi su otišli u nekom drugom smjeru.
Sudionik si brojnih natjecanja iz matematike i fizike. Tko je zaslužan za ljubav prema tim predmetima? Jesu li ti ta natjecanja pomogla pri odabiru fakulteta, budućeg zanimanja, načinu razmišljanja…
Natjecanja su bila bitan dio života tijekom osnovne škole. Time su došli i neki rezultati (ako pogledam svoje prijatelje, dosta beznačajni). Za motivaciju i ljubav prema tim predmetima mogu biti najviše zahvalan nastavnicima i (valjda) genetici koja mi je dala da me zanima gotovo sve. Niti jedno od tih natjecanja nije odlučilo što ću studirati, ali svako od njih je ostavilo neki trag na meni koji sam kasnije prepoznao u budućnosti. Iako se činilo sasvim blesavo ići na natjecanja iz kemije, pokazalo se da i inženjeri kemije imaju nešto za dati računarcima. Inženjerstvo je zakon!
Zašto FER, a ne neki drugi fakultet?
Čuo sam da je najbolji za školovanje inženjera u računarstvu. Ništa više i ništa manje.
[/grid]
[grid size=4 indent=0 text=left]
[/grid]
[/row]
[row type=fluid layout=image]
[grid size=7 indent=2 text=left]
Koliko dnevno sati provedeš pred knjigom?
Znao sam da će doći to pitanje! Učim stvarno puno i super mi je što sam na faksu na kojem me zanima ono što traže od nas. Teško je reći koliko dnevno ulažem (ne trošim, ulažem!) vremena učeći nešto vezano za računarstvo, ali siguran sam da odradim bar jednu dobru smjenu (ne računajući gablec ). Što se više odmičem od prve godine, sve je manje tog sjedenja za knjigom, a sve više implementacije i dotjerivanja postojećih rješenja.
Također, priča tu ne staje. Inženjerstvo je često poziv, a ne samo posao, pa tako na pivama najčešće tema bude nešto vezano za računarstvo. Tamo se odmaramo od faksa pa raspravljamo o nečemu o čemu se ne uči na faksu.
Tko je više doprinio tvom uspjehu? Studiranje na FER-u ili samostalno učenje i istraživanje?
Podjednako. Teško bih došao tu gdje jesam bez jedne od tih dviju polovica.
Dobitnik si priznanja FER-a “Josip Lončar” za posebno istaknuti uspjeh u savladavanju gradiva prve nastavne godine preddiplomskog studija. Što je za tebe značilo to priznanje te kakav moraš biti student da bi dobio to priznanje?
Da bi dobio nagradu “Josip Lončar” moraš biti među 10 najboljih studenata na svojoj godini (u konkurenciji od 650+ studenata). Obzirom da je konkurencija prilično velika, detalji su jako bitni i najmanje razlike odlučuju tko će dobiti nagradu, a tko ne.
Dobivanje ovakvog priznanja za mene je značilo da se rad isplatio, da je netko prepoznao moj trud i najvažnije, da nas činjenica da dolazimo iz manjih sredina ne sprječava u mogućnosti da budemo najbolji.
Što nakon završetka studiranja? Ostanak u Virovitici? Hrvatskoj? Otvaranje vlastite tvrtke ili kupovina avionske karte u jednom smjeru (rad u inozemstvu)?
Trenutno nemam nikakve konkretne planove što će biti za 2 godine (kad završim fakultet), ali znam da mi odlazak van nije jedina opcija.
Osim studiranja, trag si ostavio i pri nastanku brojnih web stranica, internet projekata… Otkud ljubav prema webu? Zanimljivi projekti na kojima si radio?
Ljubav prema webu se javila krajem 8. razreda kada sam shvatio da se razvija velikom brzinom, a znanje o tim tehnologijama je doista pristupačno. Od tada sam radio na zaista puno projekata (u jednom trenutku je kolega izbrojio preko 100 zajednickih projekata), a najveća mi je čast bila sudjelovati u izradi kupimajicu.net web trgovine i nekolicine projekata s ekipom iz Plave tvornice.
Imaš li podršku roditelja? Prijatelja? Okoline?
Iako imaju sve manje utjecaja kako odrastam, roditelji su stalna podrška u svemu što radim. Ta podrška na cijelom putu je pomogla da dođem tu gdje jesam. Kako se sličnosti privlače, prijatelji sve lakše razumiju moj način života i rada jer i oni žive vrlo slično. U srednjoj je situacija bilo nesto drugačija.
[/grid]
[/row]
[row type=fluid layout=image]
[grid size=4 indent=1 text=left]
[/grid]
[grid size=6 indent=0 text=left]
Odnedavno si postao član zagrebačke škole trčanja Brooks Running Team. Otkud ljubav prema trčanju? Cilj polumaraton/maraton?
Gdje se rodila ta ljubav? U Beču. Išao sam kao podrška djevojci i vidio nešto što je teško opisati riječima, heroje koji nakon 42km ulaze u cilj sa osmijehom na licu. Postajanje takvim herojem ne može se platiti novcem. To se može zaraditi samo radom. Takav heroj želim postati! Cilj je ove godine otrčati polumaraton u Ljubljani, a sljedeće godine, ako sve bude išlo po planu, prvi maraton.
Ljeto provodiš radno. I to u Americi! Točnije u Silicijskoj dolini (San Francisco), mjestu gdje svjetski poznate IT tvrtke zovu najbolje od najboljih. Kakav je osjećaj biti izabran i pozvan na rad od jedne takve tvrtke?
Osjećaj koji me prožimao kada sam dobio ponudu da preko ljeta dođem raditi u Silicijsku dolinu je bio otprilike jednak kao i kada skačeš bungee – pun adrenalina do daske. Nakon početnog uzbuđenja ostao je osjećaj odgovornosti – opravdati ponudu i pokazati što znam.
Što je to internship? Može li u internshipu sudjelovati bilo koji student ili se ipak radi selekcija? Intervjui s tvrtkom, ispiti?
Jednostavno rečeno, internship je ljetna praksa. Nažalost, malo ljudi zna za takve prilike jer domaće tvrtke ne pružaju priliku mladim ljudima gladnima znanja da preko ljeta iskoriste teorijska znanja naučena na fakultetu i nauče kako ih primijeniti.
Selekcija naravno, kao i za prijave za posao, postoji. Najčešće su to intervjui preko telefona kojima inženjeri provjeravaju imate li vještine koje su njima potrebne.
[/grid]
[/row]
[row type=fluid layout=image]
[grid size=7 indent=2 text=left]
Kada su započeli kontakti? Koje osobine jedna američka tvrtka očekuje od svog budućeg djelatnika? Samo znanje ili gledaju osobu u cjelini?
Prijavio sam se krajem listopada, a ponudu dobio sredinom siječnja. Kriteriji se razlikuju od tvrtke do tvrtke, ali svi zahtijevaju osnovne inženjerske karakteristike: uporaba matematike i mogućnost apstraktnog razmišljanja. Naravno, programiranje je samo alat kojime pokazujete da znate računalu narediti da radi nesto za vas.
Palantir je tvrtka koja je relativno nepoznata hrvatskoj javnosti. No, u Americi rade “pravi posao”!
Dok u Hrvatskoj gotovo nitko ne zna za Palantir, u Silicijskoj dolini gotovo svi žele raditi u Palantiru. Tvrtka raste prilično brzo (sada ima oko 1000 zaposlenih, prije godinu dana 500) i najbolje objašnjenje čime se oni bave je rješavanje problema s kojima se drugi boje uhvatiti ukoštac. Razvili su mrežu za razotkrivanje otmica i trgovanja djecom, pomogli su u obnavljanju nakon prirodnih katastrofa itd. Obično se njihova rješenja nalaze tamo gdje je potrebna analiza ogromne količine podataka.
U sklopu ”ljetne prakse” u Palantiru održano je natjecanje u programiranju (Hackweek) na kojemu su sudjelovali polaznici internshipa. Koliko je mladih sudjelovao u natjecanju te kako je to natjecanje završilo za jednog Virovitičanina? Koje mjesto si osvojio? Kakav je bio osjećaj?
Hackweek je tjedan u kojem zaposlenici pokušavaju implementirati ideje za koje inače nemaju vremena. Ove godine je bilo prijavljeno preko 30 ekipa, a pobijedila je ekipa čiji sam član bio i ja. Osjećaj? Nakon stotinjak sati koje sam proveo u uredu taj tjedan, bilo je jako dobro čuti i da se stvar nije srušila na demou. Pobjeda je bila samo dodatno priznanje.
Je li još netko iz Hrvatske pozvan na radno ljeto u Palantiru?
Da, dva genijalca. Martin Šošić i Zvonimir Popovčić. Nadam se da će ih sljedeće godine biti i više.
Internship traje tri mjeseca. Planiraš li samo raditi ili malo proputovati po Americi?
Preko tjedna se radi, preko vikenda obilaze bliža mjesta. Naravno, ne vraćam se odmah doma. Nakon internshipa slijedi tour de America.
Što nakon internshipa?
Povratak na faks u petoj brzini. Ostaje mi još najmanje dvije godine diplomskog studija.
Za sve navedeno potrebno je puno odricanja. Je li sve to vrijedilo truda? Da nešto možeš promjeniti u dosadašnjem životu, što bi to bilo? Što bi napravio drugačije?
Svaki trud koji sam uložio u nešto se kad tad vratio. Ako ništa drugo, shvatio sam da za neke stvari nisam stvoren. Da neke stvari mogu ponoviti, prije bih se počeo prijavljivati za internship.
Poruka za mlade Virovitičane…
Budite sexy. Učite od ljudi koji su pametniji od vas i ne bojte se pokazati što znate.
Svi pričaju o toj Silicijskoj dolini. U čemu je tajna? Ima li u Silicijskoj dolini silicija?
Rekao bih i previše. Čini mi se da su filteri za vodu postavljeni da ne bi i pili silicij.
[/grid]
[/row]
