Pametni telefon postao je neizostavan dio našin modernih života. Bez obzira koristite li ga samo kako biste bili dostupni i kako biste mogli ostati u kontaktu s drugima ili vam je on posao i novčanik, centar za zabavu ili (s razvojem umjetne inteligencije) netko s kim možete razgovarati o svemu, činjenica je da je teško zamisliti život bez pametnog telefona.
Neki će reći da su pametni telefoni postali produžetak nas samih, svojevrsno kognitivno proširenje. No, analiza koju su napravili australski znanstvenici i objavili u Australazijskom časopisu za filozofiju, daje prilično drugačiju definiciju pametnim telefonima.
Kako navode u svom radu, a i u članku objavljenom na The Conversation, pametni telefoni bolje bi se mogao definirati kao - najveći parazit modernog doba.
Profesorica filozofije Rachel L. Brown i profesor evolucije Rob Brooks, navode kako evolucijski, biolozi definiraju parazita kao vrstu koja ima koristi od bliskog odnosa s drugom vrstom (domaćinom), dok domaćin snosi cijenu. Zvuči poznato?
Ljudska uš, u potpunosti ovisi o našoj vrsti za opstanak. Dok se nalaze na ljudskom tijelu, najčešće na glavi, piju krv i ugodno žive. No, čim se odvoje od svog domaćina, nađu se u problemima. A što ljudi imaju od uši? Ništa osim gadnog svrbeža.
Preslikamo li to na pametne telefone, mnogi su korisnici postali njihovi robovi - ovisni o sadržaju koji mogu pronaći na pametnom telefonu, nesposobni potpuno se isključiti. Korisnici plaćaju cijenu nedostatkom sna, slabijim vezama u stvarnom životu i poremećajima raspoloženja.
A nije uvijek bilo tako. Autori ističu kako je povezivanje čovjeka i pametnog telefona započelo kao međusobno korisna veza. Tehnologija je omogućila ljudima održavanje kontakata, lakše snalaženje u prostoru pomoću navigacije i donijela je mnoštvo korisnih informacija na njihov dlan. Filozofi su pametne telefone nazvali "produžecima ljudskog uma". No, situacija se promijenila.
Kako su pametni telefoni postali neizostavni, na tržištu se pojavilo sve više aplikacija koje su sve vjernije počele služiti interesima tvrtki koje ih proizvode i oglašivačima, a sve manje korisnicima, navode autori.
Ove su aplikacije osmišljene kako bi potaknule naše ponašanje kako bismo skrolali , klikali na reklame i neprestano se bijesnili, ističu u članku.
I dok nekim korisnicima odgovara da se telefon brine za njihove osobne ciljeve u fitnesu i servira im prilagođene informacije, drugi bi se rado te "ovisnosti" riješili. Pa kako se onda riješiti tog "parazita" ili barem odnos s njim vratiti na one korisne razine?
Evolucija pokazuje da su dvije stvari ključne: sposobnost otkrivanja iskorištavanja kada se dogodi i sposobnost reagiranja (obično uskraćivanjem usluge parazitu), navode autori.
Problem je što kod pametnih telefona ne možemo tako lako otkriti iskorištavanje. Tehnološke tvrtke koje proizvode pametne telefone i dizajniraju najnovije značajke, ne ističu što će se korisnicima dogoditi kad počnu koristiti te telefone.
Ali čak i ako ste svjesni eksploatatorske prirode aplikacija za pametne telefone, reagiranje je teže od jednostavnog spuštanja telefona, dodaju autori.
Mnogi su neke jednostavne zadatke, koje smo prije sami odrađivali, prebacili na pametne telefone. Od podsjetnika, pamćenja različitih brojeva telefona i kontakata do snimanja fotografija i videa. Za neke ljude korištenje pametnog telefona značilo je promjenu u njihovim kognitivnim sposobnostima i pamćenju.
Kako onda korisnici mogu ispraviti neuravnotežen odnos sa svojim telefonima, vraćajući parazitski odnos u mutualistički? Autori smatraju da to nije ni lako ni jednostavno.
Naša analiza sugerira da individualni izbor ne može pouzdano dovesti korisnike u ravnotežu. Pojedinačno nas nadmašuje ogromna informacijska prednost koju tehnološke tvrtke imaju u utrci naoružanja domaćina i parazita, ističu autori.
No, pozitivnih pomaka ima.
Zabrana društvenih mreža maloljetnicima koju je uvela australska vlada primjer je vrste kolektivne akcije potrebne za ograničavanje onoga što ovi paraziti mogu legalno činiti. Da bismo dobili bitku, trebat će nam i ograničenja za značajke aplikacija za koje se zna da izazivaju ovisnost te za prikupljanje i prodaju naših osobnih podataka, zaključuju na kraju autori.
