Iz Bijele kuće jučer su objavili kako su kineski hakeri probili zaštitu najmanje osam američkih telekoma s ciljem špijunaže najvažnijih političara u toj zemlji. SAD nije jedina država koja se našla na udaru hakera s Dalekog istoka te su navodno napadnute brojne države, iako se u izvještaju ne spominju koje.
FBI je počeo s istraživanjem kineskih hakerskih aktivnosti još sredinom godine te je saznao kako su se kibernetički kriminalci dokopali brojnih podataka vezanih uz telefonske razgovore, poput toga kada su, gdje i s kim ljudi komunicirali, no nisu mogli pristupiti samim razgovorima ili porukama. Međutim, za određeni dio ljudi uključenih u rad vlade i općenito političara uspjeli su presresti podatke o pozivima i porukama.
Posebno je zabrinjavajuće, objavila je zamjenica savjetnika za nacionalnu sigurnost Anne Neuberger, to što i dalje postoji rizik od kompromitiranja komunikacija jer postoji sumnja da su hakeri i dalje aktivni te imaju pristup mrežama telekomunikacijskih kompanija. Jedina pozitivna stvar je što nema dokaza da su hakeri pristupili nekim osjetljivim ili tajnim informacijama američke vlade.
Među inim, meta kineskih hakera bili su i Donald Trump i J. D. Vance, kao i važni članovi Bidenove administracije, još je ranije objavio CNN.
Iako službenici američke vlade surađuju s telekomima i pokušavaju im pomoći u izbacivanju hakera iz njihovih mreža, trenutačno ne mogu reći kada bi taj proces trebao biti gotov te nisu niti objavili neki vremenski rok kada bi komunikacija mogla biti sigurna. Dok iz Bijele kuće prst odgovornosti upiru prema kineskoj vladi, koja navodno stoji iza tih hakerskih napada, iz Kine, naravno, poriču bilo kakvu umiješanost.
S obzirom na to da, dakle, opasnost od kineskih špijuna još nije prošla, dužnosnici američke administracije savjetovali su da se pri mobilnoj komunikaciji koristi enkripcija. To znači da su poruke šifrirane i, da bi ih se moglo pročitati, odnosno da bi se moglo pristupiti razgovorima, potreban je ključ, tj. privremeni kod koji će omogućiti pristup podacima.
Brojne poznate platforme, poput WhatsAppa i Signala, koriste enkripciju za pozive i poruke, a jedinstveni kod potreban za pristup komunikaciji nemaju čak ni vlasnici tih kompanija, tako da ni oni ne mogu pristupiti porukama i razgovorima. Slično je i s hakerima - čak i kada probiju zaštitu telekomunikacijske infrastrukture, ako su razgovori šifrirani, oni neće moći doći do podataka.