Zadnjeg dana listopada 2000. godine s kozmodroma Baikonur lansirana je raketa Soyuz s ljudskom posadom koju su činili ruski kozmonauti Sergei Krikalev i Yuri Gidzenko te Amerikanac Bill Shepherd. Dva dana poslije toga, 2. studenog pristali su na Međunarodnu svemirsku postaju (ISS) koja je tijekom sljedećih nekoliko mjeseci bila njihov dom. Od tog dana pa sve do danas na ISS-u se izmjenjuju astronauti tako da su ljudi konstantno prisutni u svemiru već dvadeset godina.

Međunarodna svemirska postaja nastala je u vrijeme smirenijih geopolitičkih uvjeta nego što vladaju danas, u post hladnoratovsko vrijeme te je ona zajednički projekt NASA-e, Roscosmosa te europskih, kanadskih i japanskih partnera. Tijekom dva desetljeća ISS je na kraće ili duže vrijeme (nekad i oko godine dana) bio dom za 241 astronauta i astronautkinje iz više svjetskih zemalja.


Riječ je o, kako su je nazvali na National Geographicu, o jednom od najskupljih i tehnološki najkompleksnijih objekata koje je izgradila ljudska ruka. Plod je napornog i dugoročnog zajedničkog rada skoro 100 tisuća ljudi, a cijena njene izrade iznosi nevjerojatnih 150 milijardi dolara. ISS kruži iznad naših glava na visini oko 400 kilometara krećući se nevjerojatnom brzinom od 28 tisuća km/h. Od prvih ideja o svemirskoj građevini u kojoj bi ljudi mogli živjeti do njene izgradnje i prvih stanovnika prošlo je više od 15 godina. Nastala je od američkog koncepta “Space Station Freedom” iz 1984., a prvi njeni dijelovi lansirani su u svemir 1998. godine. Na današnji dan u studenom na ISS je stigla prva ekspedicija, a trenutačno u njoj boravi 64. ekspedicija.

Međunarodna svemirska postaja (Foto: Arhiva/AFP) (Foto: Arhiva/AFP)


David Nixon,
koji je za NASA-u radio na dizajnu ISS-a, kaže kako se ISS po svojoj važnosti može staviti u istu kategoriju kao i neke najveće građevine naše civilizacije poput egipatskih piramida.

Nije teško zamisliti koliko je težak život na ISS-u, u skučenim prostorima bez gravitacije u kojima su i najobičnije dnevne rutine veliki izazov na koji se treba naviknuti. Npr. kako stanica svakih 90 minuta obilazi Zemlju, zbog sunca i sjena ona se zagrijava i hladi, zbog čega se njena metalna struktura savija i pucketa, zbog čega neki astronauti moraju spavati s čepovima u ušima. Također, u ISS-u veliko je opterećenje i za ljudsko tijelo te su osnovne aktivnosti poput obavljanja nužde prilično kompleksne.



Kako kažu astronauti, odlazak na ISS “nije poput odlaska na praznike”, no svakome je vrijeme provedeno na stanici neprocjenjivo, kao što je nevjerojatan i pogled koji se pruža sa stanice. Što se budućnosti ISS-a tiče, ona trenutačno nije poznata te bi astronauti krajem desetljeća zauvijek mogli napustiti njene prostore. Misije na njoj će se odvijati i dalje najmanje do 2024. (spominje se čak i mogućnost njene privatizacije), no kako je većina hardvera certificirana za rad do najmanje 2028., a neki dijelovi i duže, postoji mogućnost da se astronauti nastave izmjenjivati i živjeti na stanici i u godinama nakon 2024.
 

Još brže do najnovijih tech inovacija. Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju