U sklopu istraživanja čiji su rezultati objavljeni u časopisu Nature Communications, znanstvenici su proučavali genome uzoraka virusa prikupljenih u Europi tijekom pandemije 1918. godine, koja je u svijetu odnijela između 50 i 100 milijuna života.
Povijesni i medicinski zapisi upućuju na to da je pandemija dosegnula vrhunac u jesen 1918. i da je trajala do zime 1919. godine, piše Independent.
No znanstvenici su, među njima i oni s Instituta Roberta Kocha u Njemačkoj, kazali da je tek tridesetih godina prošlog stoljeća potvrđeno da je riječ o bolesti virusnog porijekla.
Pozivajući se na prethodna istraživanja, rekli su da je virus koji je prouzročio pandemiju virusa gripe A (IAV) podtipa H1N1, nazvan tako na temelju dvaju proteina na površini virusa gripe, hemaglutinina (H) i neuraminidaze (N).
S obzirom na rijetka sekvencioniranja virusa u tom razdoblju, znanstvenici smatraju da je genomska analiza virusa iz 1918. bila zamršena.
U novoj su studiji znanstvenici analizirali 13 uzoraka pluća različitih pojedinaca, koji su pohranjeni u povijesnim arhivima muzeja u Njemačkoj i Austriji, a prikupljeni su između 1901. i 1931. godine.
Analiza je uključivala i šest uzoraka prikupljenih 1918. i 1919., a njome su znanstvenici uspjeli sekvencionirati dva djelomična genoma prikupljena u Berlinu u lipnju 1918. i potpuni genom prikupljen u Münchenu 1918. godine.
Zaključili su da je genomska raznolikost uzoraka u skladu s kombinacijom lokalnog prijenosa virusa, kao i prijenosa na velike udaljenosti.
Usporedbom genoma prije i nakon vrhunca pandemije, znanstvenici su ustanovili da postoji varijacija u genu nukleoproteina, koji je povezan s otpornošću na antivirusne odgovore i mogao je omogućiti prilagodbu virusa na ljudski organizam.
Njihovi nalazi temelje se na analizi molekularne evolucije virusa i ukazuju na to da bi svi genomski segmenti moderne sezonske gripe H1N1 mogli izravno potjecati od početnog pandemijskog soja iz 1918. godine.
Kažu i da je novo istraživanje u suprotnosti s ostalim hipotezama koje upućuju na to da je sezonski virus nastao reasortiranjem gena između različitih virusa.
S obzirom na to da su uzorci virusa još uvijek rijetki, istraživači kažu da nova studija ukazuje na značaj istraživanja povijesnih arhiva, kao i na uvid koji oni pružaju kada su posrijedi razvoj i širenje virusa.
