Početak priče vraća nas negdje u 2012 godinu kada je Facebook na uzorku od točno 689 tisuća njegovih korisnika proveo tajni sociološki eksperiment koji je, eto, sada "provaljen" i iznervirao je popriličan broj "stručnjaka".
Da sad ne prepričavam cijelu tu "gungulu", ukratko, ekipa s Facebooka je tih dana u mjesecu odlučila je "gurati" negativne priče na news feed korisnika, a sve s ciljem kako bi pratio hoće li se kao posljedica tog "negativizma" pojaviti veći broj negativnih postova od strane tih istih korisnika. I onda, gle čuda, dogodilo se upravo to - korisnici na čijem je news feedu objavljivan konstanto negativni sadržaj i sami su počeli emitirati "negativnu vibru", a Facebook je to objasnio ovako "željeli smo znati hoće li postovi odrešenih korisnika negativno utjecati na njihove prijatelje na Facebooku".
Studija sama po sebi, barem se meni čini, nije nikakav problem, uostalom, davno smo trebali shvatiti kako nas društvene mreže i sve ostalo što, zapravo, koristimo na internetu na ovaj ili onaj način, u većoj ili manjoj mjeri konstantno "špijuniraju", sugeriraju nam, "šopaju" nas svim i svačim, ukratko mijenjaju naš način života. To je, dakle, nešto što je postalo normalno, ako ste sami sa sobom čisti i svjesni svega što nam prisutnost na Facebooku (ili bilo kojoj drugoj društvenoj mreži) nosi. Na to smo pristali onog trenutka kada smo prihvatili pravila poslovanja, opće uvjete ili kako se već to zove, ovisno o onome tko ih prezentira odnosno piše. To što u većini slučajeva sva ta silna pravila ne čitamo, nego jednostavno pristanemo, to je već naš problem...
Da, naravno, ponekad, vrlo često zapravo, oni koji postavljaju ta pravila sami će ih izigrati, kako bi prikupili što više podataka o nama i ponudili nam baš ono što nam treba i ono što će njima osigurati profit. Zašto to rade? Zato jer mogu. Je li to moralno? Nije. Pa zašto si onda dopuštamo takve stvari? Zato je smo, htjeli mi to sebi priznati ili ne, ovisni o internetu i svemu što nam on donosi, nudi, birajući samo ono što nama odgovara zapravo drugima omogućavamo da rade s nama ono što - njima odgovara. U moru svinjarija kojima smo izloženi (a znamo tek dio, manji, mizerni dio), u vremenima kada nas prate, prisluškuju, kada našim podacima "dilaju" kada i kako im se sprdne, sada je odjednom nekakav "tajni sociološki eksperiment" postao problem.
Nije to problem, nikakav, uostalom, jedna, čini mi se, sasvim pametna gospođa po struci psiholog, imena Katherine Sledge More konstatirala je po pitanju cijele te halabuke oko Facebooka sljedeće: "Onoga trenutka kada smo otvorili profil, u ovom slučaju na Facebooku pristali smo na ovakve stvari, stoga ovi rezultati niti su uzbudljivi, niti su alarmantni, a još manje šokantni, i ne vidim zašto se diže tolika galama oko toga". Potpis! Apsolutno se slažem s tezom spomenute psihologinje, koja je samo podcrtala ono na što smo se već trebali naučiti. Oni rade što je njih volja, kada ih je volja i kako ih je volja, a mi smo na to pristali. Izbor? Naravno da postoji izbor, ugasiti profil i pozdraviti svu tu licemjernu ekipu, ali na taj, netko će reći radikalan korak malo tko je spreman...
Jedan od kritičara ovog poteza Facebooka je, pak, provalio sljedeće. "Ovo nije po zakonu, a ni po pravilima. Iskreno, jako sam zabrinut da Facebook i ne samo on može manipulirati mislima ljudi u svim sferama njihovih života, korisnicima je potrebna zaštita od toga!", rekao je stanoviti Jim Sheridan, inače član nekakve izborne medijske komisije u Sjedinjenim Američkim Državama. Usput je gospodin Jim pozvao na istragu, ali je zaboravio napomenuti koji je to zakon kršio Facebook, koja pravila i tko bi to trebao zaštititi korisnike. Nevjerojatno je da je ovaj, za mene sasvim benigan eksperiment toliko iznervirao cijenjenog gospodina, a još je nevjerojatnije kako je on tek sada shvatio da Facebook i ostali - manipuliraju mislima i ponašanjem ljudi. Ako je doista tek nakon ovoga doživio prosvijetljenje onda bojim se da spada u onu skupinu ljudi koje nije pristojno spominjati javno...
Naravno da Facebook i ostali manipuliraju, naravno da su to radili, naravno da će to raditi i dalje, na manje ili više sofisticirane, javne ili tajne načine. Facebook, Twitter, Google+ i sve te ostale društvene mreže nisu, da to jednom za svagda razjasnimo, osmišljene kako bi nama olakšale život, da možemo komunicirati s drugima, objavljivati sve i svašta, organizirati prosvjede, igrati igrice ili ne znam što već, nego samo i isključivo zato da - ostvare profit. To je tako i to neće promijeniti nitko, jer krug je zatvoren: što više korisnika, više reklama, više profita, ako nema korisnika, nema reklama, nema profita i cijela priča postaje neisplativa. U cilju profita manipulirati će s nama koliko god mogu, kako bismo što više "visili" na njihovom webu, kako bi imali ogromne posjete koje će kasnije masno naplatiti oglašivačima. Koji dio tu gospodinu Jimu nije jasan, stvarno mi je poprilična enigma...
Ja Facebook odavno ne koristim, jesu li moji razlozi opravdani ili pametni, ne znam, ali ga ne koristim. Ali, isto tako mi se čini da Facebook u ovom, naglašavam u ovom slučaju nije napravio ništa toliko loše da bi to izazvalo takve histerične reakcije pojedinaca ili cijelih skupina. Bilo je daleko groznijih, podlijih i pokvarenijih stvari, biti će ih još vjerojatno, pa se ne sjećam da se tražila "zaštita". Onoga trenutka kada smo otvorili profil, na Facebooku ili bilo gdje drugdje, možemo zaboraviti na privatnost, koliko god nam istu jamčili, jer privatnost kao takva sigurno ne znači da ćemo na internetu objaviti što smo jeli, kada smo bili na "onom mjestu" ili što mislimo o svom poslodavcu. Licemjerno je očekivati da će vas netko drugi štititi, ako to niste u stanju sami. Da, pristali smo na ta pravila, koja nisu poštena, fer, moralna, koja nude mogućnost manipulacije, ali kvragu, sami smo na to pristali. I čemu onda čuđenje, zgražanje i lažno moraliziranje oko nečega što je, zapravo, sasvim normalno kada je život na društvenim mrežama u pitanju?
