Još do prije samo nekoliko godina, na prste jedne ruke mogli ste nabrojati političare i političke stranke koji su aktivno koristili društvene mreže za komunikaciju s građanima. Danas gotovo da nema političara, bio on (ili ona) član Vlade, Sabora ili pak lokalni dužnosni. Gotovo kao da je postala stvar prestiža imati profil na društvenim mrežama.
No, koliko su političari zaista prihvatili korištenje društvenih mreža u komunikaciji s građanima najbolje se može primijetiti u predizbornoj kampanji. Htjeli vi to, kao korisnik te mreže, ili ne, bit ćete zatrpani sponzoriranim objavama, galerijama s druženja s biračima, različitih političkih skupova ili “snažnih” poruka koje kandidati žele predstaviti glasačima.
“Mislim da je svakako pozitivno to što koriste društvene mreže, ipak su one danas nezaobilazan način komunikacije i široko su prihvaćeni. Daju i više prostora pa više ne treba hvatati svakog političara za rukav, već neke stavove o dnevnim temama mogu napisati na Facebook, i to je stvarno super. Osobno, volio bih da Twitter zaživi više, ali u Hrvatskoj je općenito problem slabe zastupljenosti Twittera, dok Facebook, čini se, imaju skoro svi. Naravno, poželjno je, da se mreže koriste stalno, a ne samo par tjedana uoči izbora”, prokomentirao je za ZIMO stručnjak za društvene mreže Goran Vujasin.
“Istaknuo bih pozitivan iskorak u odnosu na razdoblje od prije 2-3 godine – više je aktivnih političara, polako ali sigurno šire svoju prisutnost i na Twitter te bih rekao da generalno prepoznaju važnost te cijele priče. Na kraju dana, ipak bi oni trebali biti uvijek dostupni i transparentni običnim građanima pa čak i na nasumične upite preko Twittera. Time i sebi rade dobro jer se stječe dojam da nisu nedodirljivi, već da su ljudi kao i mi i da im se može pristupiti sa svakodnevnim problemima”, pojašnjava Vujasin.
Dobri i loši primjeri
Neki političari su za vođenje svojih profila na društvenim mrežama angažirali profesionalce - agencije za odnose s javnošću i one specijalizirane za društvene mreže. Tako o njihovoj slici na društvenim mrežama brinu cijeli timovi ljudi koji osmišljavaju načine komunikacije, fotografiraju političare u svakodnevnim aktivnostima te objavljuju komentare koji ne moraju baš svaki put doći direktno od političara. Drugi su (vjerojatno uvjereni u svoje znanje i sposobnosti ili jednostavno ograničenog budžeta) odlučili sami voditi svoje profile što može biti izvrsno, jer građani imaju osjećaj da u svakom trenutku mogu doprijeti do političara. Ali, isto tako, može završiti katastrofalno, ako su političari “kraćeg fitilja” pa umjesto u konstruktivnu raspravu, uđu u prepirku s građanima. I dok su se neki u društvenim mrežama snašli kao riba u vodi, drugi gotovo “zlostavljaju” javnost svojim aktivnostima.
“Izdvojio bih neke aktivne tviteraše kao pozitivne primjere. Bojan Glavašević tvita puno, redovito, odgovara na upite i to je za svaku pohvalu. Aktivna je i Jadranka Kosor (koja je počela tvitati nakon odlaska s premijerske pozicije, op.a.). Iako više nije aktivno u politici, relevantna je jer je bila premijerka. Redovito komentira sve što se događa, odgovara ljudima . Aktivan je i Krešo Beljak, u zadnje vrijeme i Davor Bernardić, Ivan Vrdoljak, a zanimljivo je da je Andrej Plenković bio aktivniji dok nije bio premijer, već dok je bio u Bruxellesu. Sada je njegov profil zapušten. Profil predsjednice na Twitteru je, recimo, katastrofa – krenulo se aktivno, sada je mrtvilo. Stranački profili uglavnom su mirni osim u nekim periodima bitnih događaja”, ističe Vujasin. “U posljednje vrijeme bih kao izrazito pozitivan primjer istaknuo Anku Mrak, koja ima duhovite i ljudima bliske tvitove, što je super. Postoji još aktivnih na Twitteru poput Obersnela i Peđe Grbina, što je pohvalno, no oni nisu previše aktivni. Na Facebooku je situacija malo drugačija, tamo su gotovo svi, no nekada i pretjeraju. Najbolji primjer za to je Gordan Maras koji objavljuje nabrijane statuse u “Caps Locku” što se ne radi. Ostali su uglavnom korektni. Vladajući naglasak stavljaju na ono što kao rade, oporbeni na ono što ovi ne rade, i tako to ide.”
Kako predizborna kampanja za lokalne izbore ulazi u posljednje sate, kandidati će pokušati iskoristiti sve mogućnosti ne bi li pridobili još kojeg neodlučnog glasača na svoju stranu. Neki će u svojim namjerama i pretjerati.
“Kao negativan primjer naveo bih Ivana Pernara na Facebooku, jer on odlazi u drugu krajnost i uživo prenosi i što treba i što ne, a nekada i malo pretjeruje i s parodijama”, dodaje na kraju Vujasin.
Korisnicima društvenih mreža je dosta politike
No, što korisnici društvenih mreža misle o nastupu različitih političara? Zanimljivo je istraživanje proveo američki Pew Research Center (na američkim korisnicima društvenih mreža, ali situacija ni u Hrvatskoj vjerojatno nije puno drugačija).
Prema Pew Research Centru, više od trećine korisnika društvenih mreža (u SAD-u) je umorno od količine političkog sadržaja koji im je serviran. Kako predizborne kampanje ulaze u završnicu ta količina je još i veća. Problem je, kako ističe politički i komunikacijski analitičar Johannes Hillje, što društvene mreže omogućavaju svojevrsni filter informacija. Naime, algoritmi društvenih mreža tako su osmišljeni da korisnicima serviraju informacije koje ih zanimaju.
Prevedeno u političke poruke, korisnici će češće dobivati poruke kandidata i političkih stranaka koji potvrđuju njihove stavove. Zato ne iznenađuje da više od polovice korisnika ističe kako su im interakcije na društvenim mrežama, s osobama koje imaju drugačije političke stavove, stresna i frustrirajuća.
Bez obzira na to zanima li vas politika ili ne, pratite li kojeg političara na društvenim mrežama ili ih u potpunosti ignorirate, trebali biste imati jednu stvar na umu. Kad izbori prođu, većina će tih profila zamrijeti (barem do sljedećih izbora) što će vam omogućiti da se posvetite stvarima koje vas više zanimaju. Poput čitanja vijesti na ZIMO ili Dnevnik.hr.
