Imali smo priliku razgovarati s jednim od tek nekoliko ljudi koji su imali priliku otići u svemir i provesti neko vrijeme na čak dvije svemirske postaje – MIR i ISS. Thomas Reiter njemački je astronaut koji je završio svoju astronautsku karijeru, ali ostao u području istraživanja svemira. Bivši je direktor ESA-ina Direktorata za svemirske operacije i let ljudi, a bio je toliko ljubazan da s nama porazgovara o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti istraživanja svemira.
Zimo: Prije 50 godina ljudi su prvi put kročili na Mjesec. Zašto je taj događaj bio toliko važan?
Reiter: Prije svega, mislim da je činjenica da je čovječanstvo bilo sposobno, prvi put, poslati ljude na neko drugo nebesko tijelo, zaista nešto posebno za cijelu civilizaciju. Naravno, znamo da se to dogodilo u veoma natjecateljski nastrojenom trenutku hladnog rata i bilo je prvenstveno motivirano natjecanjem u preuzimanju tehnološkog primata između Istoka i Zapada. No mislim da su u tom trenutku svi na ovom planetu zadržali dah i pratili cijeli događaj. Očito je taj događaj imao veoma snažne tehničke implikacije jer je prvi put bilo moguće poslati zaista veliku raketu, velik teret, veliku masu prema Mjesecu, Mjesečevoj orbiti i sigurno sletjeti. I sve to u veoma kratkom vremenu, od slavnih riječi Johna F. Kennedyja do srpnja 1969. kada su Neil Armstrong i Buzz Aldrin zakoračili na Mjesec – čak i za nas u svemirskoj agenciji to je zaista veliko postignuće.
Zimo: Sjećate li se samog događaja? Kako je on utjecao na vašu odluku da postanete astronaut?
Reiter: Itekako je imao utjecaj i veoma ga se dobro sjećam. Imao sam 11 godina i moj me otac probudio usred noći ili rano ujutro i gledali smo ga s našim susjedima. Sjećam se tog osjećaja dok sam sjedio pred televizorom i gledao Neila Armstronga kako hoda po Mjesecu, izgovara one poznate riječi “mali korak za čovjeka, velik korak za čovječanstvo”. Bilo mi je nevjerojatno da čovjek, na svoje dvije noge, stoji na površini drugog nebeskog tijela. Moram reći da se ta fascinacija nije promijenila do danas. Nadam se da ću ponovno moći biti svjedok istom događaju u ne tako dalekoj budućnosti. I da, taj je trenutak, naravno do određene mjere, odredio moju strast prema svemiru. Ali ne samo taj trenutak, pratio sam što se događa u istraživanju svemira još od misije na Merkur te misija Gemini i Apollo. No bio je to presudan trenutak i mislim da ga se svi sjećaju – sjediš ispred televizora i svjedočiš tom povijesnom događaju.
Zimo: Zašto je čovječanstvo tako fascinirano svemirom i nebeskim tijelima kad još nismo istražili ni Zemlju?
Reiter: Mislim da postoje dva razloga. Prije svega, mislim da nam je u prirodi da budemo znatiželjni. Želimo istražiti sve što se nalazi iza horizonta. Tijekom cijele evolucije mi smo bili istraživači. Kad je trenutak bio pravi, kad su se stvorili tehnološki preduvjeti, ta želja da otputujemo dalje nego ikad i vidimo svemir iza granica naše atmosfere, to je bio logičan korak dalje. To je kulturološki aspekt, ali postoje i znanstveni, a u budućnosti možda i komercijalni razlozi.
Zimo: Zašto nam je Mjesec toliko zanimljiv za razumijevanje našeg Sunčeva sustava?
Reiter: Prije svega, željeli bismo znati je li se život mogao razviti i na drugim planetima, pogotovo na našem susjednom planetu Marsu. Kako bi ljudi došli do Marsa, Mjesec igra veoma važnu ulogu. Osim toga, Mjesec je postao važan jer je svojevrsna enciklopedija razvoja našeg planeta i Sunčeva sustava. Mjesec je nastao nakon udara velikog asteroida, prije oko 4,5 milijardi godina. I dok se površina Zemlje značajno promijenila u tom periodu, na Mjesecu je površina više-manje zamrznuta u trenutku udara. To je za znanost veoma bitno. Znamo da postoje određeni resursi na Mjesecu. U polarnom području postoji voda, a voda je veoma važan resurs – za piće, stvaranje kisika, stvaranje goriva za let. Postoje i drugi resursi na Mjesecu kao što su rijetki metali u određenim područjima. Mjesec je stoga izvrsna početna postaja za daljnje istraživanje svemira. Tamna je strana Mjeseca izvrsna promatračka platforma za pogled u duboki svemir pomoću optičke i radio astronomije, kako bismo na vrijeme otkrili asteroide koji se možda kreću prema Zemlji i koji bi mogli predstavljati opasnost. Ako veliki asteroid udari u Zemlju, to bi moglo imati katastrofalne posljedice. Zato je važno detektirati te asteroide što je ranije moguće i možda ih skrenuti ako bi predstavljali prijetnju za Zemlju. Postoje brojni razlozi zbog kojih Mjesec prolazi tu svojevrsnu renesansu i pobuđuje takav interes.
Zimo: Kina je na tamnu stranu Mjeseca poslala laboratorij, Izrael je neuspješno pokušao sletjeti na Mjesec, a SAD je najavio svoj plan za povratak na Mjesec. Gdje su ESA i Europa u svemu tome?
Reiter: Zapravo smo veoma dobro zastupljeni. Surađivali smo s Kinom. Davali smo im podršku u njihovoj misiji Chang I. kroz naše zemaljske postaje za telemetriju i oko dinamike leta. Naravno, posljednju su misiju izveli sami. Također, prije nekoliko godina poslali smo misiju na Mjesec tijekom koje smo prvi put testirali električni pogon. Sada u suradnji s NASA-om gradimo servisni modul za kapsulu Orion koja će letjeti na Mjesec. U suradnji s ruskom svemirskom agencijom radimo na dvije misije – Lunar Globe i Lunar Resource, koje će početkom sljedećeg desetljeća poletjeti s robotskom sondom prema Mjesečevu Južnom polu, gdje očekujemo da će pronaći vodu. ESA daje podršku za neke sustave povezane s navigacijskom kontrolom i veoma važnim znanstvenim teretom koji bi trebao uzeti uzorke s dubine od dva metra ispod površine i analizirati ih kako bismo bolje razumjeli postoji li dovoljno vode u smrznutom obliku. Vidite, ima mnogo različitih aktivnosti na kojima surađujemo s našim međunarodnim partnerima i dajemo im potporu.
Zimo: Što je s privatnim kompanijama koje ulaze u svemirsku utrku? Je li to dobro ili loše?
Reiter: Smatramo da je to veoma dobra ideja jer je temeljni zadatak svemirske agencije napredak u onim tehnološkim područjima koja su povezana s veoma rizičnim razvojem, gdje su tehnologije još uvijek u začetku. No kad jednom dokažemo da funkcioniraju, industrija je ta koja može preuzeti i razviti komercijalne usluge. To je, ukupno gledano, veoma pozitivan razvoj stvari. Spomenuli ste SpaceX, koji je, naravno do određene razine, konkurent europskim tvrtkama koje se bave lansiranjem raketa, ali može potaknuti daljnji razvoj tehnologije. Mislim da je ta svemirska ekonomija koja se trenutačno razvija veoma logičan i pozitivan korak. Naravno, uvijek u vidu trebamo imati i održivost takvih aktivnosti. Ovdje na Zemlji trenutačno raspravljamo o problemima koje imamo s klimom i kako imati održivu ekonomiju. Moramo prepoznati pogreške koje smo napravili kako ih ne bismo ponovili u svemiru. Rekao bih da je ta nova svemirska ekonomija zasigurno pozitivan aspekt, ali moramo voditi računa o njezinoj održivosti.
Zimo: Što mislite o NASA-inoj najavi komercijalizacije Međunarodne svemirske postaje i organiziranju privatnih putovanja u svemir?
Reiter: Čitao sam da će stajati više od 50 milijuna dolara. S jedne strane, siguran sam da svi moji kolege astronauti podržavaju tu ideju. Naša je želja da što više ljudi ima mogućnost vidjeti naš planet iz te svemirske perspektive. No ne uz tako visoku cijenu. Kako smo razgovarali o komercijalizaciji, to je proces koji će s vremenom smanjiti troškove toliko da će, nadamo se, u budućnosti biti prihvatljiva cijena za mnogo veći broj ljudi. Ta komercijalizacija ISS-a koju spominjete je u kontekstu procesa o kojem smo razgovarali. Mislim da NASA-in glavni cilj nije slati turiste na ISS, već otvoriti dio ISS-a za industrijska istraživanja. Ne vjerujem da ćemo prvenstveno vidjeti turiste na ISS. Mislim da će to više biti komercijalni astronauti koji će onda provoditi istraživanja u ime tvrtki za koje rade i pomagati u razvoju proizvoda. Osim toga, NASA je odvojila samo pet posto ukupnih resursa na ISS-u za taj plan. Pričekajmo da vidimo što će se dogoditi. I sam sam znatiželjan, ali s obzirom na cijenu, ne vjerujem da postoji velika grupa ljudi koja ima dovoljno velik džeparac i može reći “rezervirao sam godišnji odmor na ISS-u”.
Zimo: I sami ste astronaut. Je li zaista toliko skupo poslati astronaute u svemir?
Reiter: Ako razmišljamo o čistoj fizici koja igra važnu ulogu – da, izuzetno je skupo. Dovoljno je zamisliti da za svaki kilogram koji želite poslati u nisku orbitu oko Zemlje morate stvoriti energiju od više od 30 megadžula. Upravo je zbog toga let u svemir toliko skup. Samo da vam dam primjer - letjelica Sojuz, na kojoj sam ja letio na rusku svemirsku postaju MIR, imala je ukupnu težinu od 315 tona, od čega je 280 tona otpadalo na gorivo. Možete zamisliti koliko je energije potrebno da se tri astronauta, teret i znanstveni teret lansiraju u nisku orbitu i stanicu MIR ili ISS. To je glavni razlog zbog kojeg je skupo. Naravno, natjecanje u području lansiranja raketa, što smo spomenuli ranije, ponešto je smanjilo te troškove, ali radi se o smanjenju od 10, 20 ili 30 posto. Srezati troškove na pola izuzetan je tehnološki izazov.
Zimo: Bili ste u svemiru. Možete li nam opisati svoje iskustvo? Ljudima je teško zamisliti kako to izgleda.
Reiter: Znate, to je kombinacija barem triju faktora. Prije svega, bestežinskog stanja. To je apsolutno fantastičan osjećaj jer zahtijeva veoma malu snagu za kretanje. Želite li s jedne strane svemirske postaje doći na drugu, dovoljno je odgurnuti se vrškom prsta i krećete. Drugi je aspekt nevjerojatan pogled na naš planet. Treba vam samo 90 minuta da obletite cijelu Zemlju, a u tih 90 minuta vidite i izlazak i zalazak Sunca, nađete se i na noćnoj i na dnevnoj strani orbite, vidite kontinente, a mogu vam reći i da vidite Europu jer letite iznad nje. Vidite sve kontinente i zaista možete shvatiti koliko je predivan naš planet, ali i koliko je ranjiv. To u vama budi želju da ga zaštitite i očuvate za buduće generacije. Kad ste na noćnoj strani orbite i gledate u dubinu svemira, u galaksiju – to je nevjerojatan pogled jer imate čist pogled na zvjezdano nebo i to je fantastično. Treći je aspekt, naravno, posao koji obavljate. Upravo sam opisao kako je predivan pogled, ali nemojte misliti da imate priliku promatrati ga kroz mnogo prozora. Tijekom normalnog radnog dana radite na znanstvenoistraživačkim projektima i zapravo si morate odvojiti vremena uvečer prije odlaska u krevet ili ujutro prije početka rada kako biste uživali u pogledu. Ostatak vremena zaista radite na brojnim istraživačkim projektima. No sve to zajedno čini odlazak u svemir toliko zanimljivim.
Zimo: Biste li se, ako biste imali priliku, ponovno vratili?
Reiter: Oh, ne bih dvojio ni minute. (smijeh)
Zimo: Što biste savjetovali mladima koji bi jednog dana željeli postati astronauti?
Reiter: Postoji nekoliko ključnih stvari. Prvo, trebali bi biti dobri u matematici, prirodnim znanostima, fizici i tako dalje. Trebali bi imati fakultetsku naobrazbu iz područja prirodnih znanosti, strojarstva i slično. Trenutačno, mogu reći, nemamo potrebe za odvjetnicima ili ekonomistima, ali to se može promijeniti u budućnosti. No sada smo više vezani za prirodne znanosti i strojarstvo. Drugo, astronauti se obično ne traže na fakultetima, već bi trebali imati neko iskustvo u svom području. Nakon studija nekoliko bi godina trebali raditi kao istraživači na institutu ili u industriji. To je što se obrazovanja tiče. Također je važno biti fizički aktivan. Ne morate ispuniti olimpijsku normu, ali trebate biti u formi i voljeti vježbati. Kad ste u svemiru, izuzetno je važno održati kondiciju. Treća važna stvar su, naravno, jezici. Morate znati barem jedan strani jezik. Engleski je dobar početak, ali svaki dodatni jezik je dobrodošao, poput ruskog ili kineskog. I na kraju, važne su i socijalne kompetencije. Trebali biste biti veoma dobar timski igrač. To je ono najvažnije.
Zimo: Možete li nam dati svoju viziju istraživanja svemira u sljedećih 50 godina?
Reiter: Veoma je velik izazov davati bilo kakve prognoze. Siguran sam da će se ljudi vratiti na Mjesec. Prvo na njegove polove, vjerojatno na područje Južnog pola, a onda ćemo Mjesec iskoristiti kao početnu postaju za daljnje istraživanje i put do Marsa. Mogu zamisliti da će za 20 godina ljudi krenuti prema Marsu. Ali to će biti veoma duga misija. Uz tehnologiju koju danas imamo na raspolaganju, putovanje do Marsa trajalo bi oko dvije godine, možda i dulje. To je zaista velik pothvat. Za 50 godina – što dalje u budućnost idemo, to je teže dati procjenu, tako da bih se tu zaustavio. Očekujem da ćemo na Mjesecu izgraditi trajnu bazu, a možda i na površini Marsa. No pričekajmo da vidimo što će biti sljedeće. Uz tehnologiju koju imamo danas, teško mogu zamisliti da ljudi mogu putovati dalje od Marsa. Za to bismo trebali razviti novu pogonsku tehnologiju. Nadam se da će se to dogoditi, ali to je pravi izazov za sljedeće generacije.
Zimo: Znači li to da ćemo u svemir slati robote koji će ga istraživati zajedno s nama?
Reiter: Već danas postoje područja u našem Sunčevu sustavu u koja ljudi jednostavno ne mogu ići. Zamislite samo Saturnove mjesece – imamo sondu na Titanu gdje je atmosfera sastavljena od čistog metana i temperatura je veoma niska. Danas nam je nezamislivo poslati čovjeka na takvo mjesto. Zato koristimo robotske sustave. U budućnosti će mogućnosti robota i ljudi biti sinergijske i oni će raditi zajedno. Robote ćemo koristiti za mjesta na koja ljudi ne mogu ići.
Zimo: Posljednje pitanje – postoji li život u svemiru osim ljudskog?
Reiter: Prilično sam u to uvjeren, ali mogu se pozvati samo na statistiku. Ne mogu zamisliti da u beskonačnosti svemira, uz toliko zvijezda, samo djelićak njih ima planete i da samo djelić njih ima “zelene zone” u kojima se može razviti život. To je još uvijek nevjerojatan broj mjesta na kojima se život može razviti. I veoma sam uvjeren da se razvio, ali mi još nemamo dokaza za to. No doći će vrijeme kad ćemo i to dokazati. Uostalom, upravo će Mars biti prilika da dokažemo je li se život mogao razviti na tom planetu jer znamo da su nekad na njemu postojali oceani. To je vjerojatno otkriće do kojeg ćemo doći u sljedećem desetljeću.
