Generacije Z rođena je u digitalnom dobu i na njihovo je odrastanje radikalno utječe tehnologija - od pametnih telefona, interneta pa do društvenih mreža i umjetne inteligencije. Bez tehnologije ne mogu zamisliti život i većina prekomjerno koristi svoje uređaje, pri čemu su mnogi svjesni negativnih posljedica koje to donosi.
Upravo o tehnologiji, konkretno umjetnoj inteligenciji i njenom utjecaju na generaciju Z, kao i o mentalnim problemima s kojima se pri tome suočavaju, danas je u Novinarskom domu u Zagrebu održana panel-rasprava. Tijekom panela predstavljeni su rezultati velikog istraživanja na temu mentalnog zdravlja kod mladih i korištenja AI-a koje su proveli istraživači izv. prof. dr. sc. Robert Kopal, doc. dr. sc. Krešimir Žnidar i Darija Korkut.
Istraživanje je provedeno od kraja prošle do ožujka ove godine te je u njemu sudjelovalo 1100 osoba (generacija Z).
Pored moderatora panela Roberta Kopala, koji je i predstavio rezultate istraživanja, na panelu su sudjelovali i doc. dr. sc. Krešimir Žnidar, dr. sc. Boris Jokić, izv. prof. dr. sc. Anita Lauri Korajlija, izv. prof. dr. sc Tea Vukušić Rukavina i Krešimir Končić.
Rješava li AI zaista probleme mladih?
Kako se to može i očekivati od mladih odraslih u digitalnom okruženju, pokazalo se kako oni puno više koriste AI alate u odnosu na opću populaciju - 74 posto njih koristi ih redovito, dok taj postotak u općoj populaciji iznosi 25 posto. Slično je i s AI pismenosti - skoro 50 posto pripadnika generacije Z pokazalo je visoku razinu pismenosti, dok je ta broj u općoj populaciji samo 24 posto, a slična je stvar i s intenzitetom korištenja.
Mladi koriste različite AI alate poput ChatGPT-a i Siri, a ponajviše u kontekstu informiranja, obrazovanja i zabave.
Krešimir Žnidar posebno je naglasio kako mladi na AI gledaju prilično pozitivno jer je riječ o tehnologiji koja im rješava probleme, pogotovo obrazovne jer ih koriste za školske zadatke. S tim se nije složio Boris Jokić koji smatra da takav način korištenja u biti nije pozitivan, niti koristan za mlade koji se tako ne razvijaju. Ipak, naglasio je kako je potencijal ove tehnologije u obrazovanju ogroman, no često i zbog komercijalnih interesa se ne koristi.
Dok se AI smatra najprikladnijim za planiranje putovanja i računalno savjetovanje, generacija Z na ovu tehnologiju ne gleda blagonaklono po pitanju psihološkog savjetovanja te bi čak 76 posto ispitanika radije koristilo ljudskog stručnjaka za mentalno zdravlje u odnosu na AI. Zanimljiv je i njihov pogled na dugotrajni učinak AI-a na društvo te 15 posto pripadnika generacije Z smatra da će taj učinak biti pozitivan, dok je postotak njih koji smatra da će biti negativan nešto viši (18 posto).
Pitanje koje se ne smije ignorirati
Rezultati ovog istraživanja ukazuju i na jedan problem o kojem se posljednjih godina sve više priča - ozbiljnu ugroženost mentalnog zdravlja mladih što je, kako je naglašeno tijekom predstavljanja rezultata istraživanja, pitanje koje se više ne smije ignorirati. Na standardiziranim skalama mentalnog zdravlja rezultati su zabrinjavajući – 26% mladih pokazuje simptome anksioznosti, dok 36% ispitanika ima simptome depresije, a kada im je potrebna emocionalna podrška, mladi se prvenstveno oslanjaju na prijatelje, obitelj i bliske partnere, dok samo 9% redovito traži stručnu pomoć. Iako 26% ispitanika vidi povezanost između AI-ja i mentalnog zdravlja, njih 34% smatra da AI može pozitivno utjecati na mentalno zdravlje, dok 23% vidi negativan utjecaj.
Ljudski faktor - nezamjenjiv
Na pitanje što bi AI mogla učiniti kako bi pomogla očuvanju mentalnog zdravlja, najveći dio ispitanika naglasio je kako bi trebala služiti kao filter za toksičan sadržaj na društvenim mrežama (38 posto), 25 posto njih vjeruje da bi mogla imati ulogu u edukaciji korisnika o mentalnom zdravlju, dok 21 posto njih smatra kako bi AI mogla pomoći personaliziranim alatima. Unatoč tim potencijalima, 47% mladih ne zna da postoje AI alati za podršku mentalnom zdravlju, dok ih samo 10% koristi ili ih je isprobalo.
U ovom području nije visoko povjerenje mladih u umjetnu inteligenciju te nešto više od četvrtine vjeruje kako će daljnji razvoj tehnologije poboljšati podršku za mentalno zdravlje, ali samo 24% smatra da chatbotovi mogu pružiti osnovnu emocionalnu podršku, a tek 15% vjeruje da AI može pomoći u rješavanju problema poput anksioznosti i depresije. Istovremeno, čak 43% izražava zabrinutost za privatnost podataka, što je ključna prepreka za širu prihvaćenost AI-ja u ovom kontekstu.
Neki ispitanici vjeruju da umjetna inteligencija može imati pozitivnu ulogu u mentalnom zdravlju mladih, primjerice kroz digitalne terapeutske alate i aplikacije, ali istovremeno naglašavaju kako ljudski faktor ostaje nezamjenjiv. Drugi pak smatraju da AI ne može pomoći u ovom području i izražavaju strah od
mogućih negativnih posljedica njegove primjene.
Što će nam donijeti budućnost u kojoj će AI postati naša svakodnevica, odnosno hoće li se razvijati i koristiti u smjeru koji podržava ljudske vrijednosti i napredak ili će postati potencijalna prijetnja, danas je teško reći. Ono što je jasno jest da će u takvoj budućnosti ključnu ulogu imati upravo današnja generacija Z i možemo se samo nadati kako će, usprkos brojnim izazovima, na kraju prevladati pozitivan aspekt ove tehnologije, odnosno da ćemo uspjeti izvući najbolje od nje.
