Globalni odgovor na COVID-19 nije gotovo uopće djelovao na uzroke klimatskih promjena, prema novom velikom izvješću. Iako su se emisije ugljikova dioksida znatno smanjile tijekom karantene, koncentracija dugotrajnih plinova u atmosferi nastavila je rasti.
Prema studiji "United in Science", razdoblje od 2016. do 2020. vjerojatno će biti najtoplije petogodišnje razdoblje od početka mjerenja. Autori istraživanja tvrde da nepovratni utjecaj klimatskih promjena raste.
U izradi izvješća koje pruža novi uvid u stanje klimatskih promjena sudjelovali su brojni stručnjaci iz velikog broja međunarodnih organizacija među kojima i UN i Svjetska meteorološka organizacija (WMO).
Studija pokazuje da su karantene širom svijeta imale značajni i trenutačni učinak na emisiju stakleničkih plinova uz pad dnevno izmjerenih vrijednosti u travnju 2020. za 17 posto u odnosu na godinu prije.
No taj snažni pad nije održan. S povratkom svijeta na posao, emisije su porasle i u lipnju su bile do pet posto manje u odnosu na isti mjesec prošle godine. Očekuje se da će 2020. završiti s padom emisije od 4 do 7 posto.
Stručnjaci ističu da koncentracije tih plinova u atmosferi čine razliku u pogledu globalnih temperatura. Zbog tog što CO2 traje stoljećima dodavanje čak i male količine u atmosferu povećava potencijal zagrijavanja za sve plinove koji su se desetljećima nakupljali.
Ta nova studija pokazuje da je to točno ono što se dogodilo na nekoliko ključnih mjernih stanica za praćenje stanja u atmosferi.
Na opservatoriju Mauna Loa na Havajima količina ugljikova dioksida u uzorcima zraka povećala se s 411 čestica na milijun u srpnju 2019. na 414 čestica na milijun u srpnju ove godine.
Slično je porasla i na mjernoj stanici na Tasmaniji za tri čestice na milijun. Stručnjaci ocjenjuju da to jasno pokazuje smjer kretanja koncentracija.
Koncentracije stakleničkih plinova koje su već na najvišim razinama u tri milijuna godina nastavile su rasti, kaže glavni tajnik WMO-a Petteri Taalas.
Ovo izvješće pokazuje da su klimatske promjene nastavile svojim putem neometano unatoč tome što su mnogi aspekti naših života primijenjeni.
Izvješće osvjetljava i raskorak između onog što je potrebno učiniti da bi se spriječio daljnji porast globalnih temperatura i stvarnih napora za smanjenje emisije.
Prema studiji bi svijet do 2030. trebao smanjiti emisiju koja odgovara "proizvodnji" tih plinova u šest zemalja najvećih zagađivača, ako želi imati izglede da ograniči porast globalne temperature za manje od 1,5 Celzijevih stupnjeva.
Da bi se to ostvarilo, potrebno bi bilo smanjenje emisije ugljikova dioksida kakvo je izazvala pandemija - tijekom čitavog desetljeća.
Stručnjaci su zabilježili i sve brži rast razina mora, pa je između 2016. i 2020. zabilježen porast od 4,8 mm godišnje u odnosu na 4,1 mm, koliko je rasla razina mora godišnje od 2011. do 2015.
