Posvećen mu je spomenik u njujorškom Central Parku, o njemu je snimljen crtani film, a studija njegova genoma analizirana 90 godina poslije smrti donosi više spoznaja o razlozima legendarne izdržljivosti slavnog američkog psa Balte.
Godine 1925. Balto je sudjelovao u ekspediciji na Aljasku nazvanoj "utrka za serum" kada je trebalo spašavati stanovnike zabačenog mjesta Nomea i dostaviti im lijek protiv difterije.
Po mećavi i ekstremno niskim temperaturama, Balto je predvodio skupinu zaprežnih pasa u zadnjoj dionici puta. Kako se difterija - teška i ponekad fatalna bakterijska infekcija, raširila među stanovnicima Nomea, trebalo im je dostaviti lijek, ako je tamošnja luka bila okovana ledom, jedini način bio je zapreg od 150 pasa koji su trčali na putu dugom 127 sati i pri temperaturama -45 stupnjeva Celzijevih.
Rođen 1919., Balto je uginuo 1933. godine prirodnom smrću nakon čega je prepariran te izložen u Prirodoslovnom muzeju u Clevelandu.
To što je slavan i što je prepariran omogućilo je znanstvenicima da 100 godina poslije prouče genetiku te populacije zaprežnih pasa i usporede ih s modernima psima, objasnila je Katherine Moon, znanstvenica s kalifornijskog Sveučilišta Santa Cruz i voditeljica studije objavljene u četvrtak u časopisu Science.
Znanstvenici su izdvojili kožu s njegova trbuha i rekonstruirali njegov genom te ga usporedili s genomom više od 680 modernih pasa iz 135 rasa.
Suprotno legendi prema kojoj je Balto bio napola vuk (kao što je bilo prikazano u filmu studija Universal Pictures iz 1995.) analiza nije dala nikakve tragove vuka.
Balto dijeli zajedničke crte predaka s modernim sibirskim haskijima, zatim sa zaprežnim psima s Aljakse te s Grenlanda, sa seoskim vijetnamskim psima i tibetskim mastifom.
Bolje zdravlje
Znanstvenici su usporedili njegovu genetsku baštinu s genomom 240 vrsta sisavaca, među kojima je i ljudski i to u okviru međunarodne suradnje nazvane Zoonomia Project.
Ta tehnika omogućuje da se odredi koji su dijelovi DNK jednaki svim vrstama i nisu se mijenjali milijunima godina evolucije. Ta stabilnost govori da se radi o zonama koje imaju važne uloge te bi mutacije na toj razini mogle bi biti opasne.
Rezultat istraživanja je da je Balto imao manje varijanata koje bi potencijalno bile opasne nego što ih imaju rase modernih pasa i baš to je vjerojatno bio razlog njegova dobrog zdravlja.
Studija je išla i zatim da se rekonstituira njegov fizički izgled na temelju genoma i dala je rezultate jednake povijesnim fotografijama Balte.
Balto je bio visok u ramenima 55 cm, imao je crnu dlaku s tek nešto malo bijele.
Nakon "utrke za serum" Baltov život nije bio ružičast. Vodili su ga dvije godine po Sjedinjenim Država u cirkusu i prikazivali s drugim psima iz njegova tima, a završili su u muzeju u Los Angelesu gdje su bili maltretirani.
Poslovni čovjek iz Clevelanda vidio je kakva ih je sudbina snašla te je otkupio pse za 1500 dolara. Novac je prikupila lokalna zajednica iz Clevelanda i 1927. Blato i njegovi drugari iz slavne utrke: Alaska Slim, Billy, Fox, Old Moctoc, Sye i Tillie dočekani su u Clevelandu gdje su ostatak života proveli u lokalnom Brookside zoološkom vrtu.
