Na jedan od jedinstvenih i najčudnijih slučajeva ozljede mozga u povijesti bačeno je posve novo svjetlo u najnovijoj znanstvenoj studiji. Riječ je o slučaju pacijenta M, koji se, nakon što je bio ranjen hicem u glavu 1938. godine tijekom Španjolskog građanskog rata, probudio gledajući svijet naopačke i unatrag.
Bizaran slučaj pacijenta M
Spomenutom pacijentu M činilo se da ljudi i predmeti dolaze sa strane suprotne od one na kojoj su zapravo bili, a to se stanje proširilo i na njegov sluh i osjetilo dodira. Mogao je čitati slova i brojeve ispisane, i normalno i obrnuto, a da njegov mozak nije mogao vidjeti razliku. Svijet bi se pacijentu M također mogao prikazati naopako, kao i unatrag. Primjerice, zbunili bi ga ljudi koji rade naopačke na skelama. Pacijent M također je mogao očitati vrijeme na ručnom satu iz bilo kojeg kuta.
Sve navedeno uistinu je bizaran skup simptoma, no nisu jedini, jer je bilo i drugih koji su uključivali viđenje boja koje su se odvojile od njihovih predmeta, objekte koji se pojavljuju u tri primjerka i sljepoću na boje. Isto je tako zanimljivo da se pacijent M nosio sa svim tim bizarnim simptomima prilično mirno.
Pola stoljeća proučavanja
Pacijenta M gotovo 50 godina proučavao je španjolski neuroznanstvenik Justo Gonzalo, a njegova je analiza dovela do značajnog pomaka u načinu na koji znanost vidi mozak. No, slučaj pacijenta M nikako nije jedini put da je čudna ozljeda pomogla znanstvenicima da bolje razumiju ljudski mozak.
Tijekom 1940-ih Gonzalo je predložio da mozak nije skup različitih dijelova, već da umjesto toga ima svoje različite funkcije raspoređene u gradijentima, što je ideja koja se protivila konvencionalnoj mudrosti tog vremena.
Identificirana tri sindroma
Mozak je viđen kao male kutije. Kada ste promijenili kutiju, navodno je postojao konkretan nedostatak. Za dr. Gonzala modularne teorije nisu mogle objasniti pitanja koja su se pojavila s pacijentom M, pa je počeo stvarati svoju teoriju dinamike mozga, prekidajući s hegemonističkom vizijom o tome kako mozak funkcionira, rekao je za El País Alberto García Molina, neuropsiholog s Instituta Guttmann u Španjolskoj i jedan od autora spomenute nove studije.
Proučavajući pacijenta M i druge s ozljedama mozga, Gonzalo je predložio da učinci oštećenja mozga ovise o veličini i položaju ozljede. Pokazao je i da te ozljede ne uništavaju specifične funkcije, već utječu na ravnotežu različitih funkcija, baš kao što je bio slučaj s pacijentom M.
Gonzalo je identificirao tri sindroma: središnji (poremećaji u višestrukim osjetilima), paracentralni (poput središnjeg, ali s učincima koji nisu ravnomjerno raspoređeni) i rubni (pogađa moždane putove za određena osjetila).
Očevim stopama
Riječ je bila o prvom takvom znanstvenom radu temeljenom na nevjerojatnom slučaju, no u javnosti nije toliko poznat. Gonzalova kći, Isabel Gonzalo-Fonrodona, radila je s Garcíom Molinom na novom radu, ocrtavajući istraživanje koje uključuje neobičnog pacijenta M. Taj rad objavljen je u časopisu Neurologia.
Da ideje o mozgu slične Gonzalovoj ostaju istaknute, dokaz je da je bio na tragu nečeg u svom tumačenju ozljeda pacijenta M i pacijentova vida unatrag, navodi se u novoj studiji.
Izvor: Science Alert
