Revolucionarno istraživanje europskih znanstvenika otkrilo je da mikroskopski nanoplastični fragmenti, manji od mikrometra, možda nadmašuju količinu vidljiveog onečišćenja plastikom u sjevernom Atlantskom oceanu. Te gotovo nevidljive čestice mogle bi činiti procijenjenih 27 milijuna tona onečišćenja plastikom, što je gotovo 10 % ukupnog godišnjeg otpada koji primjerice proizvede SAD.

tri vijesti o kojima se priča Otkrivanje štetnih stanica u tijelu, ilustracija Radikalan i drugačiji pristup S rakom se može "pregovarati": Znanstvenici otkrivaju možda najmoćniju strategiju za svladavanje te smrtonosne bolesti Automobil, ilustracija Kako to?! Ova tehnologija u automobilima spašava živote, no mnogi je vozači - deaktiviraju Netflix, ilustracija We're goin' up, up, up… Jeste li ga pogledali? Ovo je najgledaniji film na Netflixu svih vremena

Kako bi otkrili te teško uočljive čestice plastike, znanstvenici su prikupili uzorke s 12 lokacija i različitih dubina koristeći visoko precizne tehnike snimanja i kemijsku filtraciju. Nanoplastika, tanja od ljudske vlasi, pronađena je u svim uzorcima, s najvećim koncentracijama uz obale i u takozvanom suptropskom vrtlogu, odnosno oceanskoj zoni poznatoj po zadržavanju plastičnog otpada.

Nanoplastika i nanočestice su toliko male da na njih često više ne djeluju zakoni fizike koji vrijede za veće čestice, objasnio je kemičar Dušan Materić iz njemačkog Helmholtz Centra za istraživanje okoliša i jedan od autora istraživanja koje je objavljeno u časopisu Nature.

Znanstvenici su otkrili prisutnost uobičajenih plastika poput politereftalata (PET), polistirena (PS) i polivinil klorida (PVC) – materijala često korištenih u ambalaži. Nasuprot tome, polietilen i polipropilen gotovo da nisu otkriveni, vjerojatno zato što ih prikrivaju organske tvari ili ih trenutna tehnologija jednostavno ne može detektirati.

Ova procjena pokazuje da ima više plastike u obliku nanočestica koje plutaju u ovom dijelu oceana nego što ima mikroplastike ili makroplastike u Atlantiku ili čak u svim svjetskim oceanima, rekao je biogeokemičar Helge Niemann sa Sveučilišta Utrecht, isto tako jedan od autora navedenog istraživanja.

Studija ukazuje na težinu uklanjanja takvog onečišćenja i poziva na mjere koje bi spriječile ulazak plastike u oceane. Još prije samo nekoliko godina vodile su se rasprave o tome postoji li nanoplastika uopće, napomenuo je Materić.

Znanstvenici sada pozivaju na prošireno uzorkovanje i poboljšanje metoda detekcije kako bi se bolje razumjela prijetnja ekosustavima.

Izvor: Science Alert