Revolucionarno istraživanje europskih znanstvenika otkrilo je da mikroskopski nanoplastični fragmenti, manji od mikrometra, možda nadmašuju količinu vidljiveog onečišćenja plastikom u sjevernom Atlantskom oceanu. Te gotovo nevidljive čestice mogle bi činiti procijenjenih 27 milijuna tona onečišćenja plastikom, što je gotovo 10 % ukupnog godišnjeg otpada koji primjerice proizvede SAD.
tri vijesti o kojima se priča


Kako bi otkrili te teško uočljive čestice plastike, znanstvenici su prikupili uzorke s 12 lokacija i različitih dubina koristeći visoko precizne tehnike snimanja i kemijsku filtraciju. Nanoplastika, tanja od ljudske vlasi, pronađena je u svim uzorcima, s najvećim koncentracijama uz obale i u takozvanom suptropskom vrtlogu, odnosno oceanskoj zoni poznatoj po zadržavanju plastičnog otpada.
Nanoplastika i nanočestice su toliko male da na njih često više ne djeluju zakoni fizike koji vrijede za veće čestice, objasnio je kemičar Dušan Materić iz njemačkog Helmholtz Centra za istraživanje okoliša i jedan od autora istraživanja koje je objavljeno u časopisu Nature.
Znanstvenici su otkrili prisutnost uobičajenih plastika poput politereftalata (PET), polistirena (PS) i polivinil klorida (PVC) – materijala često korištenih u ambalaži. Nasuprot tome, polietilen i polipropilen gotovo da nisu otkriveni, vjerojatno zato što ih prikrivaju organske tvari ili ih trenutna tehnologija jednostavno ne može detektirati.
Ova procjena pokazuje da ima više plastike u obliku nanočestica koje plutaju u ovom dijelu oceana nego što ima mikroplastike ili makroplastike u Atlantiku ili čak u svim svjetskim oceanima, rekao je biogeokemičar Helge Niemann sa Sveučilišta Utrecht, isto tako jedan od autora navedenog istraživanja.
Studija ukazuje na težinu uklanjanja takvog onečišćenja i poziva na mjere koje bi spriječile ulazak plastike u oceane. Još prije samo nekoliko godina vodile su se rasprave o tome postoji li nanoplastika uopće, napomenuo je Materić.
Znanstvenici sada pozivaju na prošireno uzorkovanje i poboljšanje metoda detekcije kako bi se bolje razumjela prijetnja ekosustavima.
Izvor: Science Alert