Problem cyberbullyinga odnosno zlostavljanja na internetu iz godine u godinu sve je izraženiji. Fenomen zlostavljanja vršnjaka iz školskih se dvorišta i sa igrališta, brzinom munje proširio internetskim bespućima, a dolaskom društvenih mreža i pametnih telefona, svatko je mogao postati zlostavljač ili žrtva. 

Koliko je cyberbullying izražen možda najbolje govori podatak da je tijekom dva mjeseca pandemije koronavirusa, koja je prisilila djecu i mlade da budu u kućama i komuniciraju jedni s drugima isključivo putem interneta, projekt Utočište hrabrih online, svakodnevno zaprimao upite mladih što raditi ako se nađu na udaru zlostavljača. 

Jedna od onih koji su tijekom ta dva mjeseca nudili savjete mladima kako se nositi sa zlostavljanjem i zlostavljačima je i 18-godišnja influencerica Ema Luketin. Ova maturantica svoj je prvi video za YouTube snimila dok je još pohađala osnovnu školu, a zahvaljujući trudu i radu, uspjela je izgraditi svoje platforme koje su, kako sama kaže, njen "mali kutak zabave i posla". 

No, iako je popularna među svojim vršnjacima i uspješna u onome što voli raditi, i Ema je na svojoj koži osjetila problem cyberbullyinga pa je njeno sudjelovanje u projektu UHO imalo i osobnu notu. 

Najgori slučaj sa cyberbullyingom doživjela sam u osnovnoj školi, kad su vršnjaci provalili u moj mail i pisali profesorima neprimjerene poruke. Došlo je do puno komplikacija, gotovo izbacivanja iz škole te kazni poput ukora i slično. S roditeljima sam otišla na policiju, prijavili smo slučaj i krađu identiteta. Na kraju smo otkrili o kome se od mojih vršnjaka radi. Cijeli period mi je bio ekstremno stresan, nisam znala što napraviti, bilo me strah i sram jer, bez dokaza policije, svi su i dalje mislili da sam to ja napisala, ispričala je za Zimo Ema Luketin. 

Upravo zbog tog slučaja, Ema problem cyberbullyinga shvaća veoma ozbiljno i trudi se dati konkretan savjet pratiteljima koji joj se javljaju s istim problemima. 

Javljaju se najčešće sa problemima vrijeđanja preko lažnih profila, na temelju njihovog izgleda. To su poruke vrlo ružnog sadržaja gdje se djecu zove vrlo pogrdnim imenima, vrijeđa ih se zbog težine, imovinskog stanja i sličnih stvari, prepričava Ema. 

Za sve one koji se nađu u sličnoj situaciji Ema ima konkretan i veoma mažvan savjet - nemojte šutjeti . 

Moj najveći savjet je da nikad ne šute o tome. Nikada nije rješenje skupljati sve u sebi i trpjeti. Razgovor o tome je veliki korak koji može samo pomoći i olakšati - bilo da se radi o razgovoru sa sestrom, razrednicom, mamom, tatom ili školskom pedagoginjom, odlučna je Ema.

Razgovor može pomoći i može prekinuti zlostavljanje, no ipak ostaje problem samog zlostavljača i zašto je uopće došlo do zlostavljanja. Ema je uvjerena da je i njima potrebna pomoć jer očito imaju vlastitih problema s kojima se ne znaju nositi. 

Uvjerena sam da svi koji se tako ponašaju i to rade imaju vlastitih problema koji ih muče, a možda nemaju osobu koja im može to olakšati ili predložiti bolji način. Oni svoje frustracije ublažuju vrijeđanjem drugih, da bi se ostali osjećali jednako loše kao i oni sami. To je neka moja teorija iza koje stojim i vjerujem da je svaka osoba koja napiše hejt komentar svjesna kakve će emocije proizvesti kod druge osobe i da im je to krajnji cilj, a zapravo nije svjesna da joj je zapravo potrebna pomoć, ističe na kraju Ema.

Cyberbullying, ilustracija (Foto: Getty Images)

Što napraviti ako se netko nađe na udaru kibernetičkih zlostavljača  ili zna da je netko kibernetički zlostavljač i želi ga zaustaviti? Za savjet smo pitali prof. psihologije Hanu Hrpka koja je ujedno i izvršna direktorica i predsjednica Udruge Hrabri telefon. Naime, njima se svakodnevno javljaju mladi koji se zbog cyberbullyinga osjećaju loše i ne znaju kako dalje.

Nasilje na internetu je fenomen koji je u današnje doba sve rasprostranjeniji te se s njime susreće sve veći broj djece i mladih. Putem platforme UHO, razgovaramo s djecom i mladima o cyberbullyingu te ih potičemo da nam se obrate za savjet ukoliko imaju iskustva da je netko bio nasilan prema njima putem društvenih mreža ili nekih drugih kanala, da je širio neistine o njima, stavljao neke osobne podatke ili slike, vrijeđao, ponižavao izopćavao iz društva itd.  U takvim slučajevima važno je dati podršku žrtvi te obavijestiti sve nadležne institucije. Ako na internetu postoji neprimjeren sadržaj, treba ga se čim prije maknuti te se osim administratora same stranice treba obavijestiti i policija putem Red Button aplikacije. Ako su žrtva i/ili počinitelji djeca ili mlade osobe važno je o nasilju obavijestiti nadležnu školu i centar za socijalnu skrb. Nikako nije dobro da roditelji sami preuzimaju „stvar u svoje ruke“ i obraćaju se počinitelju i njegovoj obitelji nego treba potražiti pomoć stručne službe u školi, poručuje na kraju prof. Hrpka.