Ubijeni su bili stari od dvije do 50 godina, ali oko polovice kostura je dječjih. Većina ih je ubijena udarcima u lubanju, straga, a na kostima ruku nema tragova koji bi pokazivali da se itko pokušao braniti, pišu znanstvenici u studiji koja je prošli tjedan objavljena u časopisu Plos One.
Genetska analiza pokazala je da oko 70 posto žrtava nije bilo u bliskom srodstvu s napadačima, ali su imali zajedničke pretke.
Znanstvenici pretpostavljaju da je takav nasumični masovni pokolj mogao biti potaknut naglim porastom stanovništva ili klimatskim promjenama koje su istrošile resurse.
Slučajno otkriće
Grobnica je otkrivena 2007. godine kad je muškarac u Potočanima pokraj Požege kopao temelj za garažu, a obilne kiše otkrile su jamu s desecima kostura.
Slučaj je htio da su arheolozi sa zagrebačkog sveučilišta iskapali u blizini i mogli su početi istraživati masovnu grobnicu isti dan, rekao je Mario Novak, vodeći autor studije i voditelj Laboratorija za evolucijsku antropologiju i bioarheologiju na Institutu za antropološka istraživanja u Zagrebu.
Jama je bila mala, promjera oko dva i dubine tri metra. Isprva su arheolozi mislili da su ostaci 41 tijela iz nekog od modernijih ratova, Drugog svjetskog ili Domovinskog, kazao je Novak.
U jami, međutim, nije bilo suvremenih predmeta, samo djelića keramike pretpovijesna izgleda.
Pri pregledu zuba žrtava nisu pronađene plombe. Radiokarbonsko datiranje kostiju, dijelova tla i keramike pokazalo je da je pogreb bio oko 4200. godine prije nove ere.
Po dobi, 21 žrtva bila su djeca od dvije do 17 godina, a ostalo odrasli u dobi od 18 do 50 godina. Po spolu, 21 muškarac i 20 žena.
Brutalan pokolj
Ali kako su završili u istome grobu? Masovne grobnice u srednjovjekovnoj Europi često su bile pune ljudi različite dobi i spolova koji su umrli od kuge, ali žrtve iz Potočana nisu podlegle zaraznim bolestima, nego su ubijene, kazao je Novak.
Raspodjela muškaraca i žena, djece i odraslih, ugrubo je jednaka i nisu imali rane na udovima ili na licima, što ukazuje na to da nisu ubijeni u borbi, objasnio je Novak.
Jedini vjerojatni scenarij je masakr, rekao je.
Ako vas netko napadne palicom ili mačem, refleksno ćete podići ruke da zaštite glavu, što bi ostavilo barem neke tragove na kostima, ali toga nema, kazao je Novak.
Nije poznato jesu li žrtve bile vezane ili se zbog nečeg drugog nisu mogle braniti.
Genetsko istraživanje pokazalo da je samo 11 žrtava blisko rodbinski povezano, što znači da meta pokolja nije bila određena obiteljska skupina.
Malo je vjerojatno i da se radilo o nekoj planiranoj vrsti odmazde jer se u takvim situacijama ubijaju muškarci, a žene odvode u zatočeništvo.
U ovom slučaju to je bilo nasumično ubijanje bez obzira na spol i dob, rekao je Novak.
Razlozi klima i manjak resursa
U jednoj neolitskoj jami u Španjolskoj također je pronađena gomila kostura, muških i ženskih, starijih i mlađih. DNK analiza pokazala je da su žrtve nedugo prije toga stigle u regiju pa su ih 'starosjedioci' možda pobili štiteći svoj teritorij.
U Potočanima je i ta mogućnost isključena. Iako većina žrtava nije bila u bliskoj rodbinskoj vezi, imali su zajedničko podrijetlo. To znači da nisu bili pridošlice, nego su potjecali od lokalnog stanovništva. Možemo isključiti pretpostavku da je pokolj bio povezan s dolaskom migranata, rekao je Novak.
Najizglednije objašnjenje ono je koje su arheolozi i klimatolozi sugerirali za druga prastara mjesta pokolja u Njemačkoj i Austriji prije oko 5000 godina, u kojima su odrasli i djeca također neselektivno bili ubijeni i bačeni u plitke masovne grobnice.
Po njima, dugotrajne klimatske promjene koje su uzrokovale poplave ili suše, možda u kombinaciji s neočekivanim porastom stanovništva, mogle su dovesti do sukoba oko dragocjenih i malobrojnih resursa.
Proučavajući te pokolje iz davnina, mogli bismo ući u psihologiju tih ljudi i možda pokušati spriječiti slične događaje danas, smatra je Novak.
Imamo dokaze o pokoljima prije barem 10.000 godina, a imamo i moderne pokolje. Jedino što se promijenilo jest to da sad imamo efikasnija sredstva. Ali ne mislim da se ljudska priroda ili ljudska psihologija mnogo promijenila, zaključio je.
