Vojske diljem svijeta eksperimentiraju s tehnologijom koja će im u budućnosti pomoći ostvariti prednost na bojištima i pred neprijateljima, a sve veći naglasak stavlja se na robotiku i umjetnu inteligenciju. Više smo puta pisali o potencijalnim opasnostima korištenja AI u vojne svrhe te o katastrofama koje bi mogle nastati kada jednog dana na prvim crtama uz ljude budu stajali i roboti.
Američka vojska radi upravo na tome – robotskim suborcima koji će s njima sudjelovati u akcijama na bojištima rame uz (robotsko) rame. Iako vojske već koriste robote u ratovima i vojnim akcijama, to nisu autonomni roboti, već roboti kojima se mora upravljati na daljinu i nisu sposobni "razumjeti" naredbe.
Tijekom višegodišnjeg projekta Robotics Collaborative Technology Alliance, koji je vodio istraživački laboratorij američke vojske (ARL) u suradnji sa znanstvenicima s MIT-a, Sveučilišta Carnegie Mellon te drugih kompanija poput Boston Dynamicsa, uspjeli su razviti softver koji robotima omogućuje razumijevanje i izvršavanje naredbi te slanje izvještaja nadređenim osobama. Demonstracija koja je održana nakon završetka projekta pokazala je veliki napredak koji je postignut poput autonomnog kretanja terenom s preprekama i razumijevanja naredbi.
To je veliki korak prema budućnosti u kojoj će vojnici zaista surađivati s robotima na ratištima, a zahvaljujući njima mogao bi se smanjiti i broj vojnika koji sudjeluju u akcijama. Također, roboti bi mogli izvršavati i iznimno opasne misije poput pretraživanja prostora za eksplozivom te izviđanja terena na kojima mogu upasti u zasjedu. Nicholas Roy s MIT-ja dio je tima koji stoji iza projekta i rekao je da njihovi roboti imaju veći nivo razumijevana i od autonomnih automobila za slušanje i izvršavanje akcija. Ideja je napraviti robote koji će, poput vojnih pasa, razumjeti glasovne naredbe, ali i neverbalne znakove te po njima postupati.
Za razvoj naprednog softvera i umjetne inteligencija koja bi se mogla koristiti na prvim crtama (i koja, dakle, mora biti iznimno pouzdana) znanstvenici su koristili, kažu na MIT-ju, hibridni pristup. Prvi korak bilo je dubinsko učenje zahvaljujući kojem roboti mogu prepoznavati objekte, a drugi dio je povezati ih s određenom bazom znanja tako da kada robot vidi (prepozna) automobil da zna kako je riječ o vozilu koje ima motor, kotače, volan itd. Npr. roboti bi trebali znati što znači ako im kažete da odu do najudaljenijeg kamiona s lijeve strane – trebali bi prepoznati sve kamione i otići do tamo, a također bi trebali znati postavljati i pitanja o onome što im nije jasno.
No dok se takvi roboti počnu masovno koristiti na bojištima, treba riješiti još neke izazove i probleme. Prvo je pitanje povjerenja jer vojnici će se morati naučiti živjeti i ratovati s robotskim suborcima, dok su drugi izazovi tehnički. Trenutačno su takvi roboti još prespori za korištenje u stvarnim uvjetima, a i dalje nisu dovoljno pouzdani da ih se može koristiti u situacijama o kojima ovisi "život ili smrt". Te će poteškoće znanstvenici i vojska pokušati riješiti u nastavku programa ARL-a u kojem će nastojati napraviti još učinkovitije, odnosno još opasnije robote koji bi za koju godinu mogli sijati smrt na ratištima diljem svijeta.
Izvor: MIT Technology Review
