Vijay Kumar, profesor na Sveučilištu u Pennsylvaniji, predstavio je u veljači prošle godine na TED konferenciji u Longbeach, Californiji veoma impresivan rad njegovog tima studenata: Daniela Mellingera i Alexa Kushleyeva.
To je robot koji, za razliku od raznih bespilotnih letjelica koje trebaju manji tim operatera i pilota, ne samo da može samostalno letjeti i to u zatvorenim prostorima, već može i surađivati sa drugim pripadnicima svoje „vrste“. Oni su minijaturni quadcopteri, helikopteri u obliku slova „X“ sa 4 rotora na svojim krajevima.
No to nije novost, ono što ih čini toliko posebnim i zanimljivima je upravo njihova samostalnost, ali i okretnost i stabilnost. Promjera svega 20 centimetara uz težinu od samo 45 grama, ovi roboti mogu podnašati sile od nekoliko G bez da to značajno utječe na njihovu putanju i stabilnost. Jednom kad nauče manevre, mogu navigirati kroz veoma nepristupačan prostor ispunjen preprekama.
Senzori pokreta pomažu im u navigaciji kroz realan prostor, čak i pri prolasku kroz obruč koji se miče. To mogu zahvaliti mikroprocesoru za koji su studenti razvili veoma kompleksne algoritme kako bi taj mali robot mogao provjeriti svoje stanje, željenu operaciju i sukladno tome poslati distinktivne naredbe motorima, i sve to 600 puta u sekundi! Tako manevar okreta oko osi na horizontalnoj ravnini može obaviti u svega pola sekunde koristeći povratne informacije akcelerometra i žiroskopa.
Ono čime su ovi roboti posebno zadivili su mogućnosti njihove suradnje, za koju je uzet model mrava. Suradnja i koordinacija im je implicitna, odnosno nema centralne koordinacije ni prave komunikacije između njih, već je dovoljno da su svjesni svojih susjeda, objekata oko sebe i zadatka, te tako mogu letjeti u formaciji i obavljati razne zadatke zajedno . Jedan od takvih je i izgradnja jednostavnijih struktura, u kojoj se kvaliteta njihove suradnje odražava i na brzinu izvedbe.
Nepotrebno je istaknuti da je potencijal primjene takvih malih robota velik. Tako je moguće koristiti ih kao „first response“ u životno opasnim scenarijima poput curenja biokemijskih agenata (npr. plin) ili u humanitarnim misijama prilikom potraga za ljudima nakon prirodnih ili nuklearnih katastrofa poput one u Fukushimi u nepristupačnim urbanim sredinama. Kumar je napomenuo i potencijal u transportu tereta, ali i graditeljstvu gdje bi nedostatak male nosivosti nadoknađivala mogućnost njihove suradnje.
Tim trenutno usavršava uređaje opremajući ih sa specijalnim optičkim senzorima poput Microsoft Kinect-a, kako bi uređaj mogao još preciznije navigirati kroz zgrade i razne građevine, te usporedno tome napraviti veoma detaljan 3D model tog prostora. Veseli nas razmišljati o svim mogućim pozitivnim aplikacijama ovih minijaturnih letjelica jednom kad izađu iz laboratorija.
