Iako je Jeff Bezos osnovao Amazono i započeo s revolucijom internetske trgovine te iako je ušao u povijest kao putnik u prvom svemirskom letu Blue Origina, njegova najveća ostavština i ono po čemu bi trebao ostati zapamćen je nešto posve drugo, a što možemo nazvati - bezosizmom. Tako su u velikom članku u The Wall Street Journalu opisali osnivača tvrtke i radnu disciplinu koja je u Amazon uvedena tijekom njegova upravljanja kompanijom.

O radnim uvjetima u Amazonu govori se godinama i to ponajviše u negativnom kontekstu. Dugo radno vrijeme, kratke pauze za odmor, norme koje je teško ispuniti i sve to uz konstantni i totalni nadzor, neka su od glavnih obilježja radnog dana u skladištima kompanije.

U razgovorima s bivšim zaposlenicima tvrtke, novinari WSJ-a pokušali su dobiti bolji dojam o načinu rada u skladištima i pritiscima kojima su izloženi u njima. Ono što je posebno zanimljivo je što su saznali da pritisaka od strane nadređenih - nema. Menadžeri i voditelji ne stoje zaposlenicima iza leđa, ne kritiziraju ih i govore im da rade brže, više i jače. Vjerovali ili ne, taj si pritisak zaposlenici često stvaraju - sami.

Naime, kada opisuju bezosizam, na WSJ-u kažu kako je riječ o kombinaciji potpunog nadzora skladišta i zaposlenika (skladišta su prepuna kamera i senzora koje prate svaki pokret), mjerenja učinkovitosti i ispunjavanja normi pa čak i psiholoških trikova. Znajući da njihov rad konstantno ocjenjuju algoritmi, zaposlenici sami sebi stvaraju pritisak da moraju ispuniti postavljene norme. Svi su ti brojevi uvijek negdje u vašoj glavi, komentirao je bivši zaposlenik u Amazonovom skladištu, 50-godišnji Austin Morraela.

A te brojeve i norme postavlja, naravno, algoritam i to na temelju ukupne učinkovitosti svih radnika u skladištu. Ukupna norma za odrađivanje nekog zadatka u skladištu, bilo da je riječ o postavljanju proizvoda na police, skidanju s polica, postavljanju u kutije izračunava se na temelju ukupnih performansi radnika u tom skladištu. Norme su promjenjive i odnose se na prosjek rada u tom skladištu, što je prema višem menadžmentu iz Amazona pošten pristup jer se radnike ne forsira da rade iznad svojih mogućnosti.

Problem takvih promjenjivih normi jest što zbog njih radnici rade jedni protiv drugih, što je u biti u interesu kompanije. Naime, kako oni ambiciozniji radnici, često pod utjecajem velikih količina kave (koja je besplatno dostupna u skladištima) i energetskih pića rade brže i više, tako dižu i prosječnu normu. Time se stvara pritisak i na ostale radnike da rade brže, više i jače, tj. njima je konstantno u glavi da moraju raditi iznad svojih fizičkih mogućnosti kako bi ispunili te norme. Jedna od posljedica toga je da je u Amazonovim skladištima veći broj ozljeda na radu u odnosu na prosjek.

Kako algoritam nadgleda performanse zaposlenika, on ih i upozorava kada ne ispune te norme. Ako se takva situacija ponovi više puta, radnicima prijete - otkazi.

Bezos je tako tijekom godina napravio savršen sustav u kojem radnici, znajući da ih ocjenjuje algoritam, sami sebi vrše pritisak da rade što je više i jače moguće. Oni koji ne mogu izdržati tempo, brzo odustanu, a njihovo mjesto preuzimaju novi zaposlenici koji će desetak sati dnevno provoditi u skladištima, prenositi i organizirati pakete i cijelo vrijeme biti pod budnim okom kamera i senzora te algoritam koji će analizirati svaki njihov pokret.