Nokia je pionir mobilne telefonije koja je u prvom desetljeću dvijetisućitih dominirala tržištem. No nakon predstavljanja iPhonea i dolaska Androida, tržište se radikalno promijenilo, a tim se promjenama Nokia nije prilagodila, što je na kraju rezultiralo prodajom Microsoftu koji također nije uspio iskoristiti ovaj brend kao odskočnu dasku za napad na tržište pametnih telefona.
Iako je vrijeme dominacije na tržištu telefona iza njih, tvrtka se okrenula infrastrukturi, telekomunikacijskoj opremi i servisima - i to prilično uspješno. Godišnje tako ostvaruju prihode od oko 24 milijarde dolara, a dio tih prihoda ostvaren je i na tržištu Rusije i Ukrajine. Kao i brojne druge tvrtke, nakon invazije na Ukrajinu i Nokia je digla sidro iz Rusije, no iako više ne posluju tamo, u toj se zemlji itekako dobro osjećaju plodovi njihova rada. I to ne na pozitivan način.
Kako su to objavili na New York Timesu, čiji su novinari imali pristup povjerljivim dokumentima o poslovnim aktivnostima Nokije u Rusiji, upravo je zahvaljujući finskoj kompaniji izgrađen veliki sustav nadzora i kibernetičkog špijuniranja.
Naime, Nokia je tijekom godina isporučila opremu i servise za razvoj alata za digitalni nadzor SORM putem kojeg se prisluškuju pozivi, prate mailovi i drugi oblici kibernetičke komunikacije. SORM je povezan s najvećim ruskim telekomom MTS-om, a osim što je korišten u prošlosti za špijuniranje disidenata poput Navalnog, koristi se i danas kako bi se pronašli i utišali antiratni prosvjednici.
Kršenje ljudskih prava
Dokumenti koje su objavili novinari NYT-a pokazuju kako su u Nokiji bili svjesni za što se koristi njihov hardver i softver, no navodno su morali pristati na to kako bi dobili ugovore s drugim kompanijama koje koriste njihovu opremu.
Također, iz finske kompanije kažu kako su trebali odlučiti hoće li surađivati s Rusima ili će se napustiti zemlju te su bili svjesni da će, ako se odluče na suradnju, morati poštovati lokalne zakone. A ti zakoni uključuju i razvoj proizvoda koji će se koristiti za SORM. Pri tome su, naglasili su iz Nokije, poštivali sve međunarodne standarde koji se odnose na isporuku mrežne opreme koja se koristi za državni nadzor. U slučaju da su odbili pristati na te uvjete, na njihovo bi mjesto došao netko drugi, a NYT spominje Huawei kao jednog od kandidata s kojim bi Rusi mogli surađivati.
Iako takve sustave nadzora, naravno, koriste brojne države, razlika u odnosu na Rusiju jest što je u demokratskim zemljama za prisluškivanje potreban sudski nalog (odnosno, barem bi tako trebalo biti po zakonu), dok u Rusiji nema takve procedure s ishođenjem sudskih dozvola. Sredinom prošlog desetljeća o SORM-u je bilo riječi i na Europskom sudu za ljudska prava koji je, u slučaju koji je podigao ruski novinar, presudio da se tim alatom krše ljudska prava.
Na New York Timesu zaključuju kako ovaj slučaj, a jasno je kako su s autoritarnim režimima surađivale i druge tvrtke, uključujući i tehnološke velikane, ukazuje na odgovornost velikih korporacija koje, u želji za profitom, sudjeluju u razvoju proizvoda koje takvi režimi mogu koristiti u ilegalnim aktivnostima.
