Zapanjujuće novo otkriće iz analize alpskih stabala sugerira da je Zemlja pretrpjela najveću solarnu oluju prije oko 14.300 godina. Iako se ne zna kakav bi utjecaj utjecaj takva solarna oluja imala na današnji svijet, ona svakako ima potencijal uzrokovati višemjesečni preekid opskrbe električnom energijom i uništiti sve satelite u Zemljinoj orbiti.
Miyake događaji
Fusa Miyake, istraživač na Sveučilištu Nagoya u Japanu, došao je do revolucionarnog otkrića još 2012. godine. Pronašao je u to vrijeme dokaze snažnih sunčevih baklji, poznatih kao solarne oluje, unutar debla drveća. Te baklje, koje su se javljale tijekom stoljeća, ostavile su trag podizanjem razine radioaktivnog ugljika u drveću. Ti isti fenomeni, na koje se sada referira kao Miyake događaje, od tada su identificirani u najmanje devet navrata.
Nedavno je tim znanstvenika, predvođen Timom Heatonom sa Sveučilišta Leeds u Velikoj Britaniji, otkrio dokaz o najvećoj solarnoj oluji u povijesti. Taj izvanredni događaj, gotovo dvostruko jči od najznačajnijeg Miyake događaja, ostavio je traga u deblima borova u južnim francuskim Alpama. Njihovo istrživanje objavljeno je u časopisu Philosophical Transactions of the Royal Society A.
Kakve bi posljedice bile da se to dogodi u naše vrijeme?
Ne shvaćamo u potpunosti kakve bi bile posljedice slične oluje u današnjem svijetu, naglašava Heaton. Nagađanja su brojna, od globalnih jednomjesečnih nestanka struje do trajnog oštećenja solarnih panela satelita. Opseg poremećaja ostaje neizvjestan zbog inherentne nepredvidivosti takvog događaja.
Znanstvenici su pomno ispitali 140 stabala na obali rijeke Durance u Provansi. Erozija je otkrila ta debla, što je omogućilo timu da otkrije povišene razine ugljika-14, izotopa ugljika koji proizvode čestice visoke energije koje se sudaraju sa Zemljinom atmosferom. Analizirajući godove drveća i konstruirajući vremensku liniju za postojanje svakog stabla, znanstvenici su datirali veliki porast ugljika-14 na vrijeme od prije 14.300 godina. Taj skok korelirao je s povišenim razinama berilija pronađenim u jezgrama leda na Grenlandu, koje se proizvode slično ugljiku-14.
Carringtonov događaj je ništa u usporeedbi s tom solarnom olujom
Zanimljivo je da ne postoji povijesno mjerilo za procjenu veličine te drevne solarne oluje. Čak i najbolje dokumentirana solarna oluja, Carringtonov događaj iz 1859. godine, slabašna je u usporedbi s Miyakeovim događajima, ne ostavljajući nikakav trag u radiokarbonskom zapisu.
Tijekom proteklih 15.000 godina, deset Miyake događaja izašlo je na vidjelo, što ukazuje na sporadična pojavljivanja. Međutim, njihov obrazac i predvidljivost ostaju nedostižni. Osim toga, ostaje nejasno što potiče tako snažne solarne oluje.
Puno je nepoznanica
Radiokarbonski skok isto tako ne nudi uvid u druga ponašanja solarne oluje, kao što su gama zrake visoke energije ili izbacivanje plazme. Ti fenomeni proizlaze iz različitih solarnih aktivnosti koje nisu povezane s proizvodnjom radioaktivnog ugljika.
Kako bi se dobilo sveobuhvatno razumijevanje takvih događaja, potrebna su dodatna mjerenja i istraživanja.
Ovo je možda najznačajnija solarna oluja koju smo otkrili u prošlosti, ali naše istraživanje je tek započelo, smatra Raimund Muscheler sa Sveučilišta Lund u Švedskoj, koji nije bio uključen u navedeno istraživanjee.
Izvor: New Scientist
