Dok čovječanstvo širi svoj utjecaj na Mjesec, znanstvenici se zalažu za prepoznavanje nove geološke epohe na Mjesecu, usporedne s tekućom uspostavom antropocena na Zemlji.
Antropocen označava razdoblje u kojem ljudske aktivnosti značajno utječu na Zemljinu geologiju i ekosustave, s općim konsenzusom da je to razdoblje na Zemlji počelo oko 1950. godine. Justin Allen Holcomb sa Sveučilišta u Kansasu i njegov tim tvrde da je Mjesec ušao u antropocen zbog poremećaja izazvanih ljudima koji nadmašuju prirodne procese na Zemljinom prirodnom satelitu.
Mjesečeva transformacija započela je u rujnu 1959. godine, kada je Sovjetski Savez srušio Lunu 2, što je izazvalo promjene na njegovoj površini. Trenutno su ljudske aktivnosti, uključujući slijetanje svemirskih letjelica i lunarne rovere, poremetile mjesečevu površinu na najmanje 59 lokacija. Holcomb naglašava potrebu za raspravama izvan ekonomskih dobitaka, uključujući discipline poput antropologije i ekologije.
Ingo Waldmann sa Sveučilišta u Londonu potvrđuje Mjesečev antropocen, ističući njegovu relativno statičnu geologiju u usporedbi s dinamičkom poviješću Zemlje. Izražava zabrinutost zbog misija poput NASA-inog Artemisa III koja bi potencijalno zagadila mjesečevu površinu, predlažući međunarodni sporazum za lunarne "nacionalne parkove" za očuvanje netaknutog okoliša.
Mjesečeva površina je najnetaknutiji okoliš kojemu imamo pristup, kaže Waldmann, naglašavajući njezin značaj kao geološkog zapisa. Mark Sephton s Imperial Collegea u Londonu podržava tu ideju, ističući nužnost ravnoteže između očuvanja i istraživanja. Predlaže stvaranje lunarnih područja za duboko istraživanje uz uvažavanje važnosti ljudske ekspanzije u Sunčev sustav.
Unatoč varijacijama u procjenama koje se odnose na težinu predmeta koje je napravio čovjek i pomaknutog regolita na Mjesecu, očekuje se da će oboje porasti s nadolazećom kolonizacijom i rudarskim naporima. Holcomb poziva na pažljivije razmatranje mogućih posljedica povezanih s tim nastojanjima.
Izvor: New Scientist
