Koliko god dugo istraživali planete u našem sustavu, znanstvenici još uvijek otkrivaju nove i zanimljive činjenice o njima. Tako su, promatrajući Saturnov mali mjesec Enceladus otkrili nešto što ih je prilično zbunilo.
Kako su objavili u novoj studiji u časopisu Icarus, Enceladus, koji je inače prekriven ledom, prekriven je i priličnom količinom mutnog, kako su znanstvenici opisali, snježnog materijala. No, znanstvenicima nije bilo jasno - otkud takav materijal na Enceladusu.
Znanstvenici koji su ga proučavali misle da je tijekom vremena, ovaj mali mjesec mogao tektonski biti mnogo aktivniji nego što se to mislilo. Primjerice, ledeni gejziri mogli su u atmosferu izbacivati velike količine materijala, poput snježnih topova, a kad bi se taj materijal nataložio dobili bi svojevrstan snježni materijal kakav je pronađen na površini.
Ali to nije snijeg na kakav smo navikli na Zemlji.
Materijal koji smo izmjerili na površini Enceladusa nije nastao u atmosferi, na način na koji nastaje snijeg. Međutim, način na koji te ledene čestice padaju na površinu podsjeća na snijeg pa mislim da je to prikladna analogija, pojasnila je glavna autorica rada i planetarna znanstvenica u Nacionalnom muzeju u Washingtonu, Emily Martin.
Također, dodaje, postoji mogućnost da snijeg na Enceladusu nije u potpunosti isti kao snijeg na Zemlji. Stoga se u studiji ne koristi izraz "snijeg" već "regolit".
Što god to bilo na površini Saturnovog mjeseca, detaljnije istraživanje neće biti moguće bez slanja sonde koja bi mogla prikupiti detaljnije podatke. A ona bi mogla i istražiati podzemne oceane na Enceladusu, koji bi, smatraju znanstvenici, možda mogli skrivati podatke o izvanzemaljskom životu.
Naime, još 2017. godine NASA-ina sonda Cassini snimila je površinu mjeseca na kojoj su vidljivi krateri kakvi nastaju kad materijal s površine propada u podzemlje. Znanstvenici smatraju da je do tih kratera došlo zbog lomljenja ledene kore na Enceladusu. Mjerenjem tih kratera, došli su do zaključka da bi debljina "snijega" odnosno regolita mogla biti preko 250 metara.
To znači da su tijekom povijesti, gejziri na Enceladusu bili puno aktivniji nego sad i iz dubine izbacivali vodenu prašinu, a možda i sitan čvrsti materijal. Što bi se sve moglo otkriti analizom tog materijala, znanstvenici mogu samo sanjati i nadati se da bi jednom u budućnosti mogli poslati sondu koja će im dati odgovore na ta pitanja.
Izvor: Science Direct
