Prije desetak godina tim studenata i znanstvenika s popularnog sveučilišta MIT krenuo je u razvoj jednostavnog i jeftinog respiratora za koji su dijelovi tada stajali oko 100 dolara. Ostvarili su značajan napredak u razvoju i testiranju, no projekt je s vremenom prekinut.
S obzirom na to da je trenutačno iznimno velika potražnja za ovim uređajima koji spašavaju živote u doba koronavirusa, prije dvadesetak dana okupio se novi tim znanstvenika s MIT-a koji su nastavili rad na projektu i razvoju poboljšane verzije prototipa, a trebalo im je manje od tjedna da naprave prve uređaje spremne za testiranja. Dok jeftini respiratori budu dostupni na tržištu proći će još neko vrijeme, jer je prije njihove uporabe prvo potrebna dozvola američke Agencije za hranu i lijekove. U međuvremenu, tim znanstvenika koji volontiraju na ovom projektu i sastoji se od inženjera, fizičara, računalnih stručnjaka itd. putem posebne internetske stranice podijelio je informacije o samom uređaju i načinu rada, kako bi i drugima pomogli u njegovom razvoju.
Najvažnija komponenta njihova respiratora odnosi se na plastičnu reanimacijsku vrećicu s kojom se ručno upravlja. Riječ je o Amba vrećici koja se već koristi u bolnicama u slučajevima poput srčanih zastoja kada je potrebna hitna intervencija i održavanje disanja dok se osoba ne spoji na respirator. U dišne puteve postavi se cjevčica, a zrak u pluća dolazi ručnim stiskanje i otpuštanjem te fleksibilne vrećice. Jasno je da osoba koja tim upravlja mora biti uvježbani medicinski profesionalac koji će, ovisno o stanju osobe, zaključiti koliki je pritisak i koliko je zraka potrebno.
Respirator na kojem stručnjaci iz MIT-a rade baziran je na mehaničkom sustavu koji bi trebao zamijeniti ručno stiskanje i otpuštanje Ambu vrećice i tako održavati disanje pacijenata, kao i klasični respiratori. Ono što je od iznimne važnosti je da taj mehanički sustav ne ošteti vrećicu i da se može kontrolirati kako bi se mogao prilagoditi svakom pacijentu i njegovim potrebama. Naravno, kako je riječ o uređaju koji spašava živote, on mora biti pouzdan jer bi svaka greška mogla biti fatalna, kao što i osobe koje njime upravljaju moraju biti stručne, kažu na MIT Technology Reviewu.
Znanstvenici koji rade na tom projektu na svojim su stranicama objavili linkove na pouzdane izvore informacija vezane uz uporabu i nadzor uređaja te su pozvali inženjere i medicinsko osoblje da na temelju njihovih specifikacija i sigurnosnih informacija krenu u razvoj vlastitih respiratora. Pri tome upozoravaju da ovdje nije riječ o klasičnom "uradi sam" projektu, već je za njegov razvoj i implementaciju potrebno stručno znanje, a potrebno je pratiti upute američke Agencije za hranu i lijekove.
Iako je prvotna ideja znanstvenika i studenata koji su krenuli s projektom bila napraviti respirator čija bi cijena izrade trebala iznositi oko 100 dolara, cijena komponenata višestruko je porasla pa danas dijelovi za taj uređaj koštaju između 400 i 500 dolara, što je i dalje puno jeftinije u odnosu na klasične respiratore čija cijena može iznositi i 30 tisuća dolara.
Izvor: MIT
