Koliko autori videoigara (od developera i programera, do dizajnera i glazbenika), zapravo znaju o zaštiti svojih prava vezanih uz videoigre? Upravo je sve nedoumice pokušao razjasniti okrugli stol na temu „Intelektualnog vlasništva u gaming industriji“.
Pred punom aulom Sveučilišta u Zagrebu, sudionici okruglog stola - predstavnici Ministarstva kulture i medija, fakulteta i autori videoigara iznijeli su svoja stajališta i savjete vezane uz zaštitu intelektualnog vlasništva u industriji videoigara.
Kako je istaknuto na samom početku, svaki pothvat započinje idejom. Ideja nije zaštićena, ali ono što iz nje nastaje – različite inovativne i kreativne tvorevine – to je intelektualno vlasništvo i ono ima sve karakteristike imovine, a imovina se treba zaštiti. Međutim, ono što u teoriji zvuči jednostavno, najčešće u praksi baš i nije.
Sudionici okruglog stola, Krešimir Partl, državni tajnik Ministarstva kulture i medija, Davor Švaić, dekan Akademije dramskih umjetnosti, Mirko Sužnjević, profesor na Fakultetu elektrotehnike i računarstva, Aleksandar Gavrilović, Klaster hrvatskih proizvođača računalnih igara/Gamechuck, Stevica Kuharski, Fil Rouge Capital, Andrej Kovačević, Exordium Games, Nenad Marčec, glavni direktor HDS/ZAMP i Romana Matanovac Vučković, voditeljica studija Intelektualno vlasništvo, dali su svoje viđenje zaštite intelektualnog vlasništva, ali i ukazali na određene probleme s kojima se autori videoigara susreću u Hrvatskoj.
Osvrnuvši se na financiranje industrije računalnih igara, državni tajnik Ministarstva kulture i medija Krešimir Partl naglasio je da cilj nije financiranje bilo kakve igre već igara koje imaju određenu umjetničku i kulturnu vrijednost, poput Baltazara, Vučedola, igre koja je temeljena na bajkama Ivane Brlić Mažuranić. Također je dodao da je želja ministarstva pokušati i u gaming industriji, poput već ustaljene prakse u filmskoj industriji, ostvariti povrat sredstava u sustav kako bi se financiralo jačanje manjih firmi.
S druge strane Kuharski je istakno s kakvim se problemima susreću potencijalni investitori.
Danas je teško investirati u videoigre jer je produkcija veoma skupa, a rizik da će projekt propasti veoma velik. Izradu novih igara u načelu plaćaju izdavači, a ne investitori, istaknuo je Kuharski.
S njim se složio i Andrej Kovačević.
Od svih videoigara koje započnu kao neki projekti, njih 70 posto vjerojatno nika neće biti završeno. Od onih 30 posto koje se završe, njih 90 posto neće zaraditi dovoljno da njihovi autori budu na nuli. Manje od 10 posto će zaraditi dovoljno da pokrije troškove, a tek će jedan posto zaraditi toliko da bude profitabilno, istaknuo je Kovačević.
Upravo je nedostatak novca jedan od razloga zašto većina autora videoigara ne ide za tim da zaštiti intelektualno vlasništvo, već da igru što bolje proda.
Kreativnom timu nije bitno zaštititi videoigru dok ne dođe do uspjeha. Jer, budimo realni, nitko od nas nije završio studij prava. Strast i entuzijazam su i dalje bitniji, jer studiji koji se bave razvojem videoigara na početku nemaju dovoljno ni novca ni znanja da štite sve ono što bi trebali štititi, pojasnio je Gavrilović.
Prof. dr. sc. Romana Matanovac Vučković, voditeljica studija Intelektualno vlasništvo govorila je o važnosti zaštite intelektualnog vlasništva i o naporima koje Sveučilište u Zagrebu ulaže kako bi studentima ali i široj javnosti približila i pojasnila taj pojam.
U sklopu kampanje Sveučilišta u Zagrebu koja ima za cilj podizanja svijesti javnosti o intelektualnom vlasništvu organizirali smo i ovaj okrugli stol kojim želimo naglasiti važnost zaštite kreativnosti u industriji računalnih igara. Naime, gotovo svaki segment videoigara na neki način je zaštićen pravima intelektualnog vlasništava – od autorskog prava preko žigova i industrijskog dizajna do patenata i poslovnih tajni. Upravo zato promoviramo i naš poslijediplomski interdisciplinarni specijalistički studij Intelektualno vlasništvo koji će iznjedriti treću generaciju stručnjaka za različite industrije pa i gaming industriju, istaknula je profesorica Matanovac Vučković.
Na kraju je zaključeno kako je područje intelektualnog vlasništva izuzetno široko te je potrebno dodatno educirati, ali i pojednostaviti prve korake u zaštiti određenih dijelova videoigara, kako bi se cijeli proces učinio dostupnijim i prihvatljivijim za one koji ih proizvode.
