U zlatno doba u prekrasnom mjestu Ein Gedi posjetitelji su se šezdesetih godina mogli kupati u bazenima sa zagrijanom vodom, a zatim skočiti u Mrtvo more.
Danas je to prošlost jer depresije se mogu učas formirati i postići dubinu veću od od deset metara, a u dvadeset posljednjih godina umnožile su se na obalama jezera.
Kako se voda povlači, za sobom ostavlja naslage podzemne soli. Kada kiši, slatka voda ulazi u tlo i rastapa sol, pa kako nema potpornja, zemlja se urušava i formira kratere.
Grad duhova
Nekada turističko naselje Ein Gedi danas je grad duhova, izobličen kraterima u kojem su plantaže datulja napuštene i milijuni šekela uloženih u turizam otišli su u vjetar.
Ittai Gavrieli, znanstvenik s Geološkog instituta u Izraelu, kaže da se tisuće dolaca formira sa svake strane Mrtvog mora. Ti opasni krateri, no također jedinstveni i čudesni izravna su posljedica isušivanja jezera od 70-ih godina zbog devijacije rijeke Jordan i sve veće eksploatacije minerala.
Danas Mrtvo more prima tek 10 posto vode u odnosu na prijašnje razdoblje jer Izrael i Jordan imaju povećane potrebe za pitkom vodom i navodnjavanjem.
Isušivanju Mrtvog mora pridonosi i zatopljenje, pa je, primjerice, u srpnju 2021. u Sodomi jugozapadno od Mrtvog mora bilo izmjereno 49,9 Celzijevih stupnjeva.
Gidon Bromberg, izraelski direktor nevladine organizacije Ecopeace, objašnjava da su ti krateri osveta prirode čovjeku za nedopustivo djelovanje.
Nećemo uspjeti vratiti Mrtvo more u prijašnje stanje, no želimo da se razina vode barem stabilizira, kaže Bromberg.
Neizbježno propadanje
Njegova organizacija okuplja jordanske, palestinske te izraelske znanstvenike i zagovara povećanje desalinizacije Sredozemnog mora kako bi se rasteretilo Galilejsko jezero i rijeka Jordan koja se ulijeva u Mrtvo more te bi u tom slučaju donosila više vode.
Ecopeace želi i da industrija podnese svoj dio odgovornosti plaćanjem većih poreza.
Jordansko ministarstvo za vodu smatra da rješenja treba tražiti na međunarodnoj razini, koju treba više upoznati s problemom Mrtvog mora.
U lipnju je Jordan, jedna od država koja ima najveći manjak vode, odustala od gradnje kanala koji bi povezivao Crveno s Mrtvim morem, a trebao se izvesti u suradnji s Izraelom i Palestincima. Umjesto tog kanala, jordanske vlasti odlučile su graditi tvornicu za desalinizaciju kako bi povećale opskrbu pitkom vodom.
No čak i da je kanal bio izgrađen, on sam ne bi mogao spasiti jezero, kaže Eran Halfi, hidrolog sa Znanstvenog instituta Arava.
Mrtvom moru nedostaje milijarda prostornih metara vode na godinu, a kanal bi mogao dovesti 200 milijuna kubičnih metara, objašnjava Halfi.
Znanstvenici smatraju da je povlačenje Mrtvog mora neizbježno u idućih stotinu godina i da će se krateri nastaviti širiti. No nakon toga jezero bi moglo vratiti ravnotežu jer kako se njegova površina bude smanjivala, voda će postajati slanija i hlapljenje će usporiti.
Takvu budućnost, u kojoj će more, danas amputirano, možda jednog dana povratiti ravnotežu, Alison Ron iz Ein Gedija odbacuje i krivi čovjeka jer se igrao s prirodom te zaključuje kako bi se svi trebali sramiti što smo dopustili da se to dogodi.
