Otkriće nevjerojatnih fosila golemog morskog guštera otkriva kako je ta drevna izumrla zvijer vladala morem prije 66 milijuna godina. Pretpovijesna zvijer je novootkrivena vrsta mosasaura, golemih morskih gmazova koji su lovili u oceanima tijekom perioda kasne krede.
Ta nova vrsta se zove Thalassotitan atrox, a istrošenost na zubima zajedno s ostalim ostacima pronađenim na mjestu iskopavanja sugerira da ova zastrašujuća životinja nije bila nježni div, već se hranila teškim plijenom poput morskih kornjača, plesiosaura i drugih mosasaura tog povijesnog perioda.
Drugi mosasauri tražili su manji plijen, poput riba ili amonita. To znači da je Thalassotitan vjerojatno zauzeo mjesto na samom vrhu hranidbene mreže, održavajući ekosustave i držeći druge predatore pod kontrolom.
Zastrašujući gmaz
Thalassotitan je bio nevjerojatna, zastrašujuća životinja. Zamislite komodskog varana, križanog s velikom bijelom psinom, križanog s T. rexom, križanim s kitom ubojicom, kaže paleontolog i evolucijski biolog Nick Longrich sa Sveučilišta Bath u Velikoj Britaniji.
Umjetničku ilustraciju te zvijeri u akciji napravio je Andrej Atuchin, prirodoslovni ilustrator, paleontolog amater, lovac na dinosaurce, kopač i znanstveni asistent. Svoj rad je objavio i na Twitteru.
Finally, the paper for which I had the honor to make this illustration came out. Congratulations to the authors! Meet Thalassotitan atrox! https://t.co/ihSRnLplw5
— Andrey Atuchin (@AndreyAtuchin) August 24, 2022
Danas ne postoji živući gmaz koji je na ljestvici mosasaura, koji bi mogao doseći duljinu od 12 metara, što je dvostruko više od najvećih modernih gmazova, krokodila. Ali mosasauri su daleko povezani s modernim zmijama i iguanama.
Mosasauri su bili bolje prilagođeni potpuno vodenom načinu života od morskih iguana s Galapagosa. Imali su reptilsku glavu, ali peraje umjesto stopala s kandžama i rep s perajama poput morskog psa.
Različite vrste mosasaura također bi se mogle specijalizirati za različit plijen, s obzirom na njihove različite zube. Neki su zubi bili mali i šiljasti, dobri za ribu i lignje; drugi su imali tuplje zube i oštre čeljusti, savršene za oklopljena morska stvorenja.
No, s obzirom na to da se čini da životinje nisu imale dobar njuh, vjerojatno je da su pretežno bili grabežljivci, a ne strvinari. Analize pokazuju da su se mosasauri hranili ribama, glavonošcima, kornjačama, mekušcima, drugim mosasaurima, pa čak i pticama. Čini se da je Thalassotitan bio među najžešćim predatorima unutar te vrste.
Bogato nalazište u Maroku
Fosili su otkriveni u naslagama fosfata u Maroku, regiji bogatoj raznolikim i izvrsno očuvanim fosilima iz razdoblja krede i miocena. Ostaci uključuju lubanje, kralješke, kosti udova i falange. Zajedno su omogućili potpuni opis Thalassotitanove lubanje, čeljusti i zuba, kao i kostura, ramena i prednjih udova.
Životinja bi, otkrili su Longrich i njegov tim, vjerojatno mogla narasti do duljine od oko 9 do 10 metara, nešto više od današnje orke (kita ubojice). Međutim, njezina je lubanja bila gotovo dvostruko duža od orkine, te je bila duga oko 1,5 metara.
Za razliku od drugih mosasaura koji su imali tanke njuške, čeljust Thalassotitana bila je široka i kratka, s velikim stožastim zubima koji bi bili savršeni za hvatanje i trganje plijena. Ti su zubi sadržavali još jedan trag o prehrani životinje: mnogi od njih su polomljeni i istrošeni, šteta koja se ne bi dogodila od prehrane koja se pretežno sastoji od mekog plijena.
Znanstvenicima to sugerira da je Thalassotitan lomio i lomio zube na tvrdim površinama, poput oklopa kornjača i kostiju drugih, možda plašljivijih, mosasaura.
To podupiru i drugi fosili pronađeni u blizini ostataka Thalassotitana: kosti velikih grabežljivih riba, oklop morske kornjače, lubanja plesiosaura i kosti najmanje tri različite vrste mosasaura. Svi ovi ostaci pokazuju znakove trošenja kiselinom, kao što biste mogli očekivati da se može dogoditi u probavnim kiselinama u trbuhu divovske zvijeri. To su posredni dokazi, napominju istraživači; ali svejedno je prilično zanimljivo.
Ne možemo sa sigurnošću reći koja je vrsta životinja pojela sve te druge mosasaure. Ali imamo kosti morskih gmazova koje je ubio i pojeo veliki grabežljivac. A na istoj lokaciji nalazimo Thalassotitan, vrstu koja odgovara profilu ubojice - to je mosasaur specijaliziran za lov na druge morske gmazove. To je vjerojatno nije slučajnost, objašnjava Longrich.
Specijalizirana i raznolika vrsta
U posljednjih 25 milijuna godina krede, mosasauri su postajali sve više i više specijalizirani i raznoliki. Otkriće Thalassotitana sugerira da su mosasauri bili još raznolikiji nego što su znanstvenici mislili i da je njihov ekosustav bio živ i napredovao, s dovoljno raznolikosti plijena da podrži ovu diverzifikaciju predatora.
S druge strane, to ima neke zanimljive implikacije za vrijeme koje je prethodilo masovnom izumiranju u razdoblju krede i paleogena prije 65 milijuna godina. To implicira da je, umjesto da opada i ostavlja svijet ranjivim, kao što su neki mislili, bioraznolikost išla velikom brzinom, vjerojatno u svjetlu manjeg izumiranja sredinom krede.
Više kopanja fosilnih naslaga Maroka trebalo bi razjasniti ovu intrigantnu mogućnost.
Ima još puno toga za učiniti. Maroko ima jednu od najbogatijih i najraznovrsnijih morskih fauna poznatih iz razdoblja krede. Tek smo počeli s razumijevanjem raznolikosti i biologije mosasaura, ističe na kraju Longrich.
Istraživanje je objavljeno u znanstvenom časopisu Cretaceous Research.
Izvor: Science Alert
