Sporiji hod koji je karakterističan za starenje, oduvijek upozorava na krhkost organizma, što može rezultirati padom, a posljedično i invaliditetom, no nova istraživanja u koja su bili uključeni stariji ispitanici ukazuju na to da bi sporiji hod iz godine u godinu mogao biti i rani znak kognitivnog propadanja, kažu stručnjaci.
To bi mogla biti posljedica smanjenja desnoga hipokampusa, dijela mozga povezanog s pamćenjem, pokazale su studije.
No znanstvenici ističu da svi znaci kognitivnog propadanja ne ukazuju nužno na kasniji razvoj demencije. Samo se u 10 do 20 posto ljudi u dobi od 65 ili više godina s blagim kognitivnim oštećenjem (MCI) razvije demencija tijekom iduće godine, podaci su američkoga Nacionalnog instituta za starenje. U mnogim slučajevima simptomi MCI-ja mogu ostati isti ili se čak poboljšati.
Nova opsežna studija koja je obuhvatila gotovo 17.000 odraslih osoba starijih od 65 godina otkriva da će se kod starijih ljudi koji iz godine u godinu hodaju oko 5 posto sporije ili više, a istodobno pokazuju i znakove sporije mentalne obrade podataka, najvjerojatnije razviti demencija.
Rezultati studije objavljeni su u utorak u časopisu JAMA Network Open.
Ovi rezultati ukazuju na značaj hoda u procjeni rizika od demencije, napisala je autorica Taya Collyer, znanstvenica s fakulteta Peninsula Clinical School Sveučilišta Monash u australskoj Viktoriji.
Veći rizik za one koji hodaju sporije i istodobno sporije obrađuju podatke
Studija je sedam godina pratila grupu Amerikanaca starijih od 65 godina i Australaca starijih od 70 godina. Svake druge godine se od sudionika studije tražilo da riješe kognitivne testove kojima je mjereno ukupno kognitivno propadanje mozga, pamćenje, brzina obrade podataka i verbalna funkcija.
Dvaput se svake druge godine od ispitanika tražilo da hodaju 3 metra. Rezultati su objedinjeni da bi se odredio tipičan tempo hoda osobe.
Na kraju studije znanstvenici su ustanovili da je najveći rizik od razvoja demencije postojao kod osoba koje su bile sporije u objema kategorijama, dakle, ne samo da su hodale sporije nego su pokazale i određene znakove kognitivnog propadanja, rekao je dr. Joe Verghese, profesor gerijatrije i neurologije na Albert Einstein College of Medicine u njujorškome Bronxu, koji nije sudjelovao u studiji.
Pokazalo se da je rizik od razvoja demencije u tih ispitanika veći nego u onih koji su imali problema samo sa sporijim hodom ili samo s kognitivnim propadanjem", napisao je Verghese u popratnom uvodniku objavljenom u utorak u časopisu JAMA.
Dvostruka povezanost između brzine hoda i lošijeg pamćenja najčešće ukazuje na mogućnost razvoja demencije, otkrila je meta-analiza provedena među gotovo 9000 odraslih Amerikanaca 2020.
No unatoč ovim pokazateljima, disfunkcija hoda ne smatra se ranom kliničkom značajkom u pacijenata s Alzheimerovom bolešću, istaknuo je Verghese.
Vježbanje pomaže
Da bi se usporio proces smanjenja desnog hipokampusa, koji se razvija sa starenjem, preporučuju se aerobne vježbe koje mogu povećati veličinu hipokampusa, povećavajući istodobno i neke aspekte pamćenja.
Ukopan duboko u temporalnom režnju mozga, hipokampus je organ neobična oblika odgovoran za učenje, konsolidaciju pamćenja i prostorno snalaženje, poput orijentacije i sposobnosti pamćenja smjerova i lokacija.
Trening aerobnih vježbi povećao je volumen desnoga prednjeg hipokampusa za 2 posto, čime je zaustavljeno smanjenje tog organa povezanog sa starenjem za jednu do dvije godine u randomiziranom kliničkom ispitivanju iz 2011. godine.
Za vrijeme aerobnog vježbanja povećava se broj otkucaja srca i brzina disanja, ali ne u tolikoj mjeri da ne možete nastaviti funkcionirati.
Među aerobne vježbe spadaju brzo hodanje, plivanje, trčanje, vožnja bicikla, ples i kickboxing, kao i sve kardio sprave u lokalnoj teretani.
