Dosad se vjerovalo da su suze radosnice ili žalosnice svojstvene samo ljudima. Isto tako, dosad nije poznato da niti jedna druga životinja plače zbog emocija.
Međutim, znanstvenici u Japanu proveli su niz eksperimenata koji uključuju čovjekovog najboljeg prijatelja, a kojim su željeli dokazati da suze nisu svojstvene samo čovjeku. Naši kućni ljubimci, tvrde japanski znanstvenici, također imaju oči pune osjećaja. Kad se ponovno sretnu sa svojim vlasnicima nakon cjelodnevnog izbivanja, psi cvile, ali i pokazuju cijeli niz emocija među kojima su suze od uzbuđenja, sugerira nova studija objavljena u znanstvenom časopisu Current Biology.
Među 18 pasa koji su sudjelovali u istraživanju, istraživači su otkrili 10 postotno povećanje volumena suza (u usporedbi s uobičajenom vlažnošću) kada bi psi dočekali svoje vlasnike. No, isti rezultat nije zabilježen kad su psi dočekali poznatu osobu koja im nije vlasnik.
Kako bi dokazali da psi zaista zasuze kad ugledaju vlasnika, mjerili su razini vlažnosti oka psa. Kod čovjeka, veća količina suza povezana je s većim emocionalnim uzbuđenjem, a spomenuta japanska studija sad sugerira da pozitivne emocije izazivaju dodatne suze i kod pasa.
Kada je otopina koja sadrži 'hormon ljubavi' oksitocin (također povezan s osjećajima kao što su povjerenje, empatija i izgradnja odnosa) dodana izravno u oči 22 psa u drugom eksperimentu, znanstvenici su otkrili da su proizveli više suza.
Povećanje razine oksitocina vjerojatno je ono što izaziva dodatno stvaranje suza kod pasa, zaključili su autori studije.
Nikada nismo čuli za otkriće da životinje liju suze u radosnim situacijama, poput ponovnog susreta sa svojim vlasnicima, i svi smo bili uzbuđeni što će ovo biti zabilježeno prvi put u svijetu kaže stručnjak za ponašanje životinja Takefumi Kikusui sa Sveučilišta Azabu u Japanu.
Otkriće sretnih suza kod naših psećih suputnika sigurno bi bilo revolucionarno otkriće. Ali drugi znanstvenici nisu uvjereni u novi eksperiment ili njegovu metodologiju.
Dok su ljudi jedina bića za koja se zna da plaču kao posljedica emocionalnog refleksa, druge životinje koriste vlagu u očima kako bi isprale prljavštinu ili razbistrile vid. Stoga je moguće da je dodavanje oksitocina u pseće oči jednostavno proizvelo suze razdraživanjem, a ne zbog sreće.
Kikusui ne vjeruje da je to slučaj, jer kontrolna tvar korištena u njegovim eksperimentima nije potaknula više suza kod pasa. Ipak, jasno je da je razlika između suza koja čisti oči i emocionalne suze težina koju nije lako izmjeriti. A jedna studija jedva da je dovoljna da riješi tu raspravu.
Potrebno je provesti više istraživanja kako bi se utvrdilo plaču li psi kako bi refleksno izrazili emocije ili su njihove suzne oči samo adaptivni način da se dopadnu čovjeku, slično posebnim mišićima koji čine 'oči šteneta' jednostavno tako neodoljivima.
Kad su Kikusui i njegovi kolege pokazali 10 fotografija pasa ljudskim ispitanicima i zamolili ih da procijene kako se osjećaju, otkrili su da psi s vlažnim očima izazivaju veći osjećaj brige od onih bez vlažnih očiju.
Psi su postali partneri ljudima s kojima uspostavljaju vezu. U tom procesu moguće je da će psi koji pokažu suzne oči tijekom interakcije s vlasnikom biti više njegovani, kaže Kikusui.
Čovjek voli pse, no vidimo li samo ono što želimo vidjeti u njihovim očima? Nakon tisuća godina koevolucije, čini se da još uvijek ima puno toga za naučiti o našim najbližim krznenim prijateljima.
Izvor: Science Alert