Je li razvoj igraće konzole za pse suluda ideja ili potencijalno iznimno profitabilan projekt? Odgovor na to pitanje mogao bi nam dati startup Joipaw, koji razvija poseban hardver te igre koje su namijenjene psima. Zasad rade na dvije igre koje se mogu igrati na posebnom ekranu osjetljivom na dodir, a koji je otporan na slinu. U jednoj igri psi moraju njuškom dotaknuti krticu koja se pojavljuje iz različitih rupa, a u drugoj moraju dotaknuti sliku na kojoj se nalazi više mjehurića. Kada psi u tome uspiju, onda dobiju nekakve poslastice.
Ako mislite kako bi se ovako psi, kao i ljudi, mogli ulijeniti pa da će im, umjesto šetnje i trčanja prirodom postati zanimljivije valjati se po kaučima, igrati igre i jesti slatko, varate se. Tako barem tvrdi suosnivač ovog startupa Dersim Avdar. Riječ je o strastvenom gameru i, naravno, vlasniku psa, a na ideju je došao zbog svog kućnog ljubimca koji je prilično aktivan i ne može dobiti svu pažnju koju traži.
Pri tome naglašava kako igre nisu zamjena za vrijeme koje bi ljudi trebali provoditi sa psom, već kako bi im se zaokupila pažnja, ali kako takve igre mogu imati i određene prednosti i zdravstvene koristi, za što ima i znanstveno uporište. Naime, poziva se na jednu studiju koju su europski znanstvenici proveli prije pet godina i koja je pokazala kako igranje igara može imati "potencijalne kognitivne prednosti" za starije pse.
Najveći izazov za ovakve igre jest kako nagovoriti pse na igranje. Na početku im zato na ekran stavljaju maslac od kikirikija, no problem je kako ih nagovoriti da igraju igre i traže krtice po ekranu i kada on više nije premazan maslacem. No jednom kada uspiju u tome, Avdar je to nazvao magičnim trenutkom kada vidiš iskru u njihovim očima.
Znanstvenica Clara Mancini, koja proučava interakciju između računala i životinja, za Axios je naglasila kako su istraživanja o igrama za pse još u ranim fazama, no vrlo su obećavajuća. Smatra kako su takve igre puno bolje za pse u odnosu na klasične igračke zato što su napravljene da s vremenom postaju sve teže i izazovnije. Ona se nada kako bi tehnologija mogla pomoći psima koji pate od demencije, odnosno onima koji su u skloništima za pse i manje su aktivni, no naglašava kako je ipak potrebno provesti više istraživanja.
