Krajem rujna na ruskim plinovodima Sjeverni tok 1 i 2 uočeno je curenje plina metana, na području plinovoda koji se nalaze pored Danske i Švedske. Svjetski dužnosnici ističu da je riječ o sabotaži, no tko je točno krivac za sabotažu, to se zapravo ne zna, kao niti motiv za uništenje tih plinovoda.

U trenutku početka curenja plina otkriveni su seizmički poremećaji u Baltičkom moru. Plinovodi u tom trenutku nisu transportirali plin, ali je u njima bio metan pod tlakom. Metan je inače glavna komponenta prirodnog plina.

Curenje metana, osim što je bilo vidljivo na površini mora, vidjelo se i iz satelita u Zemljinoj orbiti. Tako je privatna tvrtka GHGSat, koja ima aktivne satelite za praćenje emisija metana iz svemira, okrenula je svoju konstelaciju satelita visoke rezolucije za mjerenje curenja plinovoda.

Curenje plina u Sjevernom toku Švedski znanstvenici izmjerili posljedice curenja iz Sjevernog toka: Razina metana je i 1000 puta veća od normalne

GHGSat je zadužio svoje radarske i mikrovalne satelite da dobiju mjerenja pod većim kutovima gledanja i uspio je ciljati područje gdje se Sunčeva svjetlost najjače odbija od morske površine (poznato kao 'svjetlucava točka'), priopćila je Europska svemirska agencija (ESA).

Otkrili su da je 30. rujna procijenjena stopa emisije metana iz oštećenih plinovoda bila 79.000 kilograma po satu. Drugim riječima, to je najveće curenje metana koje je GHGSat ikada otkrio iz jednog izvora. Tvrtka ističe da je stopa emisije bila iznimno visoka, posebno imajući u vidu da su podaci dobiveni četiri dana nakon početka surenja, i da je riječ o samo jednoj od četiri točke puknuća u cjevovodu.

U priopćenju za medije, GHGSat ističe da je ta količina metana ekvivalentna spaljivanju više od 90.000 kilograma u jednom satu.

Praćenje metana iznad vode izuzetno je teško jer voda apsorbira većinu sunčeve svjetlosti u kratkovalnim infracrvenim valnim duljinama koje se koriste za daljinsko očitavanje metana. To ograničava količinu svjetlosti koja dopire do senzora, što čini izuzetno teškim mjerenje koncentracije metana preko mora na visokim geografskim širinama, ističu pak iz ESA-e.

I lokalna naoblaka je pridonijela poteškoćama u satelitskom promatranju tog događaja. Iako se metan djelomično otapa u vodi i nije otrovan, on je drugi najzastupljeniji antropogeni staklenički plin u našoj atmosferi koji uzrokuje klimatske promjene.

Snaga aktivnih mikrovalnih radarskih instrumenata je u tome što mogu pratiti površinske potpise metana koji mjehuri kroz oblake preko širokog pojasa i u visokoj prostornoj rezoluciji, prevladavajući jedno od glavnih ograničenja optičkih instrumenata. Ovo omogućuje da se uspostavi cjelovitija slika katastrofe i s njom povezanog vremena događaja, rekao je Craig Donlon, ESA-in znanstvenik za oceane i led.

Plinski kompresor Istjecanje metana dodatno ubrzava globalno zatopljenje

Stoga su drugi sateliti za promatranje Zemlje, koji nose optičke i radarske instrumente, pozvani da okarakteriziraju curenje plina koji mjehuri u Baltiku. Satelit Planet Dove tvrtke Planet Labs pokazao je poremećaj mjehurića u Baltičkom moru u rasponu od 500 do 700 metara preko površine vode.

Nekoliko dana kasnije, bilo je vidljivo značajno smanjenje procijenjenog promjera poremećaja metana kada se plin iz cjevovoda ispraznio. Iako curenje više ne predstavlja prijetnju, posljedice ove katastrofe ostaju.

Izvor: Universe Today

Još brže do najnovijih tech inovacija. Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju