Kad je američki astronom Heber Curtis prvi put 1918. godine uočio blistavi mlaz supermasivne središnje crne rupe u galaksiji M87 (velika eliptična galaksija udlajena 55 milijuna svjetlosnih godina od Zemlje), otvorio je stoljetnu zagonetku. Više od stotinu godina kasnije, svemirski teleskop James Webb (JWST) pružio je najdetaljnije infracrvene slike tog nevjerojatnog plazmenog mlaza.
Središnja crna rupa galaksije M87 privukla je globalnu pažnju 2019. godine, kada je Event Horizon Telescope proizveo njezinu prvu sliku. Mlaz navedene crne rupe je opsežno proučavan, no i dalje postoje njegove neobjašnjene strukture. Astronomi primjećuju svijetle čvoriće i tamne spiralne formacije unutar toka tog mlaza, za koje se smatra da nastaju kada se niti plazme ponovno fokusiraju ili spajaju dok prelaze guste, plinovite regije.
Nova jasnoća zahvaljujući JWST-u
Maciek Wielgus s Instituta za astrofiziku Andaluzije u Španjolskoj i njegovi kolege ponovno su analizirali JWST podatke izvorno prikupljene za proučavanje zvijezda galaksije M87. Preplavljujuće svjetlo zvijezda prvotno je prikrivala mlaz crne rupe, no njegovo uklanjanje otkrilo je složene strukture tog mlaza. „To je vrlo praktičan primjer nečeg što astronomi često kažu, a to je da je smeće jednog astronoma, podatak za drugog astronoma,” rekao je za New Scientist Wielgus.
Njegov tim je razlučio glavni mlaz i njegov teško uočljiv kontra mlaz, koji se ispaljuje u suprotnom smjeru, ali se obično čini slabim zbog relativističkih efekata predviđenih od strane čuvenog fizičara Alberta Einsteina. Prva svijetla točka u mlazu Crne rupe galaksije M87, nazvana Hubble Space Telescope-1, vjerojatno nastaje kompresijom u regiji s višim tlakom, slično mjestima kompresije koja sjaje u ispušnom mlazu rakete.
Na oba svoja kraja, mlazovi udaraju u okolni plin i postaju vidljivi, oblikujući ogroman mjehur oko središnje crne rupe galaksije M87. Wielgus objašnjava da zahvaljujući detaljnom infracrvenom pogledu JWST-a, astronomi sada mogu početi modelirati ove plinske strukture s većom preciznošću.
Istraživanje je objavljeno u časopisu Astronomy & Astrophysics.
