Neuroznanstvenici su podublje istražili ulogu gornjeg kolikulusa, sićušne regije mozga koja je sačuvana kroz milijune godina evolucije i otkrili nešto posve iznenađujuće. Dok je ta regija mozga velika kod riba i vodozemaca, kod ljudi je tek veličine graška.
Nova studija je imala za cilj razumjeti kako životinje i ljudi razlikuju predmete od pozadine, što je misterij čak i kada je vidni korteks, odgovoran za tu funkciju, nerazvijen ili odsutan. Rezultati tog istraživanja objavljeni su u časopisu eLife.
Koristeći optogenetiku, istraživači su onesposobili gornji kolikulus kod miševa, otkrivši značajan utjecaj na sposobnost miševa da detektiraju objekte oko sebe. To ukazuje na ključnu ulogu koju gornji kolikulus igra, zajedno s vidnim korteksom, u tumačenju neposredne okoline. Praćenje očima i snimanje moždanih signala otkrili su povećanu aktivnost kolikulusa kada su miševi detektirali objekte, i za jednostavne, i za složene vizualne zadatke.
Naša su mjerenja također pokazala da su informacije o vizualnom zadatku prisutne u gornjem kolikulusu, te da su te informacije manje prisutne u trenutku kada miš pogriješi, pojašnjava neuroznanstvenik Alexander Heimel s nizozemskog Instituta za neuroznanost.
Navedeni uvid baca svjetlo na to kako mozak razlikuje objekte od pozadine, što je bitno za zadatke u rasponu od prepoznavanja prijatelja do otkrivanja potencijalnih prijetnji.
Iako postoje sličnosti između mišjih i ljudskih mozgova, osobito u vizualnom korteksu i gornjim kolikulusnim putevima, potrebna su daljnja istraživanja kako bi se navedena otkrića proširila i na ljude.
Međutim, poznato je da gornji kolikulus pridonosi usmjeravanju pogleda kod ljudi, a oštećenje vidnog korteksa ne mora nužno eliminirati sposobnost otkrivanja vizualnih informacija.
Naše istraživanje pokazuje da bi gornji kolikulus mogao biti odgovoran za to i stoga može činiti više nego što smo mislili, ističe na kraju Heimel.
Izvor: Science Alert
