Prema metaanalizi 72 studije koju su proveli znanstvenici sa Sveučilišta Monash u Australiji, nošenje maski smanjuje prijenos virusa za 53 posto. međutim ovaj rezultat nije imao istu statistički značajnu težinu jer je u analizu bio uključen tek mali broj studija koje postoje o toj mjeri.
U radu pišu da su se globalno programi cijepljenja pokazali sigurnima i učinkovitima i da spašavaju živote, ali da to nije potpuna zaštita od širenja koronavirusa.
Prema istoj toj analizi, fizičko distanciranje smanjuje incidenciju za oko 25 posto. "Vjerojatno je da daljnja kontrola pandemije koronavirusa ne ovisi samo o visokom obuhvatu cijepljenja i njegovoj učinkovitosti, nego i o stalnom pridržavanju učinkovitih i održivih mjera javnog zdravlja", ističu Stella Talic i njezini kolege u British Medical Journal ( BMJ-u).
Dodaju da zbog heterogenosti, studija metaanalizu nije bilo moguće napraviti za učinkovitost univerzalnog lockdowna, karantene i izolacije, kao i zatvaranja granica, škola i radnih mjesta.
Zatvaranje (na lokalnoj i nacionalnoj razini), fizička distanca, obavezna uporaba maski za lice i higijena ruku, provode se kao primarne preventivne mjere za suzbijanje koronavirusa.
Intervencije u suzbijanju respiratnornih infekcija pokazale su se učinkovitima u borbi protiv respiratornih infekcija koje se prenose kontaktom, kapljicama i aerosolima.
Izazov je odrediti koje bi mjere mogle biti učinkovitije i održivije za daljnju prevenciju širenja virusa jer je koronavirus izrazito zarazan.
Kažu i da udio stanovništva koji se mora cijepiti protiv koronavirusa da bi se postigao kolektivni imunitet u velikoj mjeri ovisi o trenutnim i budućim varijantama. Zaključuju da, među ostalim čimbenicima, ovaj prag cijepljenja varira ovisno o zemlji i odgovoru stanovništva, vrstama cjepiva, prioritetnim skupinama za cijepljenje i mutacijama virusa.
