Međunarodni tim istraživača iz različitih institucija Rusije, Njemačke i Francuske upozorava da je rizik od virusa podcijenjen. Također, znanstvenici upozoravaju da će se opasnost povećavati zbog globalnog zatopljenja koje ubrzava otapanje permafrosta oslobađajući neke bolesti koje su zarobljene u ledu još od prapovijesti.
Tim znanstvenika koji su pratili ove viruse gotovo cijelo desetljeće objavio je svoja otkrića prošle veljače. Kako navode, u ledu koji se brzo topi našli su šest davno zamrznutih mikroba, prenosi Daily Mail.
1. Gripa
Krajem 1990-ih, švedski patolog Johan V. Hultin pronašao je skrivenu RNA virusa gripe iz 1918. u plućima žene koju je virus ubio prije gotovo 80 godina. Njegovo je otkriće bilo rani pokazatelj koliko se lako smrtonosni virusi mogu sačuvati u arktičkom permafrostu.
Zahvaljujući permafrostu, dovoljno RNA iz virusa bilo je tako dobro očuvano da su istraživači mogli sekvencirati cijeli genom soja 1918.
2. Pithovirus sibericum
Prvi put izvučen je iz sibirskog permafrosta 2014. godine, nalazi se 30 metara ispod zemlje. Drevni virus Pithovirus sibericum jedan je od rijetkih virusa vidljiv pod običnim, srednjoškolskim, svjetlosnim mikroskopom.
S oko 1,5 mikrometara, P. sibericum je oko sedam puta veći od modernog virusa kojim se mogu zaraziti ljudi. Moderni virusi obično se kreću od 20-200 nanometara.
Ovo je prvi put da smo vidjeli virus koji je i dalje zarazan nakon toliko vremena, rekao je mikrobiolog Jean-Michel Claverie. Dolazi u stanicu, razmnožava se i konačno ubija stanicu. Može ubiti amebu - ali neće zaraziti ljudsku stanicu, dodala je suradnica. No, sama činjenica da taj virus može potpuno oživjeti loš je znak.
3. Mollivirus sibericum
Nešto manji od P. sibericuma, M. sibericum je još jedan divovski virus koji nije prijetnja ljudima ili životinjama - ali njegova blizina P. sibericumu zabrinula je znanstvenike da je vječni led prepun živih patogena.
4. Pandoravirus i Megavirus mammoth
Pandoravirus mammoth i Megavirus mammoth otkriveni su u 27.000 godina staroj grudici leda i smrznutoj u krznu mamuta na obalama rijeke Yana u Rusiji. Poput prošlih drevnih divovskih virusa, pokazalo se da P. mammoth i M. mammoth mogu ubiti amebe.
Istraživači su odabrali amebe kao svoje testne uzorke jer su ti jednostanični organizmi dovoljno blizu eukariotskim stanicama sličnim ljudskim i životinjskim da bi bili informativni, ali nisu dovoljno blizu da bi riskirali stvaranje nove pandemije.
Iako oba ova virusa srećom nisu mogla zaraziti te ljudske i mišje stanice, istraživači misle da još nije vrijeme za odahnuti.
5. Pacmanvirus lupus
Drevni rođak virusa afričke svinjske kuge, Pacmanvirus lupus pronađen je kako se otapa iz 27.000 godina starih crijeva smrznutog sibirskog vuka. Ostaci ovog sibirskog vuka pronađeni su na istom mjestu u koritu rijeke Yana kao i dva prethodna virusa.
Poput ostalih ovih velikih drevnih virusa, P. lupus još uvijek se može vratiti u život i ubiti amebe, iako je zaraze nije bilo još od mezolitika ili srednjeg kamenog doba.
6. Velike boginje
Velike boginje ne trebaju predstavljanje. Teška bolest službeno je iskorijenjena na globalnoj razini, prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji Ujedinjenih naroda, 1980. godine. No, znanstvenici su pronašli velike boginje unutar 300 godina stare sibirske mumije zamrznute u tundri ruske Republike Sakha.
Mumija potječe iz užurbanih grobova napravljenih tijekom epidemije velikih boginja u kasnom 17. pa do ranog 18. stoljeća u regiji sjeveroistočnog Sibira. Svako od arheoloških nalazišta sastojalo se od smrznutih drvenih grobova zakopanih u permafrostu, ali neobičan grob s velikim boginjama bio je napunjen s pet smrznutih mumija.
Sva ova istraživanja ne znače da bi virusi mogli oživjeti sami od sebe, ali upozoravaju na opasnost globalnog zatopljenje koje nastavlja otapati krajolike u regijama poput Sibira i Aljaske.
