Iako se već godinama vode rasprave o tome što uzrokuje veću štetu u ljudskom tijelu - šećer ili umjetni zaslađivači, dosad su i znanstvenici i liječnici tvrdili da su sve vrste zaslađivača (kako prirodnih tako i umjetnih) prihvatljive u umjerenim količinama.
No, sve više studija upozorava na potencijalne negativne posljedice velike konzumacije umjetnih zaslađivača, koji se danas mogu pronaći u brojnim namirnicama koje konzumiramo svaki dan.
WHO je najavio kako će jedan od tih umjetnih zaslađivača staviti na listu mogućih uzročnika raka, što bi uvelike moglo promijeniti našu praksu korištenja tog zaslađivača. Riječ je o aspartamu.
Što je aspartam?
Aspartam je niskokalorični umjetni zaslađivač, koji je otprilike 200 puta slađi od šećera. Izgleda kao bijeli prah bez mirisa, a upotrebljava se kao dodatak hrani za zaslađivanje raznih vrsta hrane i pića, kao zamjena za šećer.
Aspartam je otkriven 1965. godine, kad je kemičar James M. Schlatter sintetizirao aspartam kao međukorak u stvaranju tetrapeptida hormona gastrina za korištenje u procjeni kandidata za lijek protiv čira. Slučajno je polizao prst na kojem su bili tragovi aspartama i otkrio da je prah koji je bio nastao - sladak. U razvoju aspartama kao umjetnog zaslađivača sudjelovala je i norveška kemičarka Torunn Atteraas Garin, koja je sudjelovala i u stvaranju boja za hranu te bezkofeinske kave.
Prvi se put aspartam pojavio kao dodatak hrani još 1974. godine, kad je predan na odobrenje američkoj Fedralnoj komisiji za lijekove i hranu. Odobrenje je dobio 1981. godine i otad se sve više koristi u prehrambenoj industriji.
Aspartam se sastoji od dvije prirodne aminokiseline, fenilalanina i asparaginske kiseline, koji su također sastojci proteina u našem tijelu i u hrani. Fenilalanin u aspartamu malo je modificiran dodavanjem metilne skupine, što aspartamu daje karakterističan slatki okus.
Iako aspartam proizvodi samo četiri kalorije (17 kJ) energije po gramu kada se metabolizira, količina aspartama potrebna za proizvodnju slatkog okusa toliko je mala da se smatra da je njegov kalorijski doprinos zanemariv. Okus aspartama i drugih umjetnih zaslađivača razlikuje se od okusa običnog bijelog šećera. Kako slatkoća aspartama traje dulje od slatkoće saharoze, on se često miješa s drugim umjetnim zaslađivačima, kao što je kalijev acesulfam, kako bi se dobio ukupni okus sličniji okusu šećera.
Kad aspartam dođe u ljudsko tijelo, raspada se na fenilalanin i asparaginsku kiselinu, koje potom tijelo apsorbira i koristi za proizvodnju novih proteina ili energije za tijelo. Osim toga, metilna skupina iz modificiranog fenilalanina oslobađa se u crijevima i tvori metanol, koji se također apsorbira u tijelu i najvećim se dijelom koristi za proizvodnju energije.
Je li aspartam siguran za konzumaciju?
Tijekom godina aspartam je bio jedan od najrigoroznije proučavanih dodataka prehrani. Prvu procjenu sigurnosti aspartama provedenu u Europi objavio je Znanstveni odbor za hranu (SCF) 1984. godine, kad je definiran i prihvatljiv dnevni unos aspartama od 40 miligrama po kilogramu tjelesne težine.
U Europi je aspartam posljednji put reevaluiran 2013. godine, kad je dobio odobrenje EU-a za korištenje. No, u međuvremenu su stručnjaci iz Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA) zatražili dodatne dokumente i provjere aspartama i svih njegovih derivata i varijanti.
Iz Europske agencije za sigurnost hrane ističu da je preporuka za dnevni unos aspartama sigurna za populaciju. Ali napominju kako je u Europi obavezno označavanje prisutnosti aspartama u nekom prehrambenom proizvodu kako bi se građani informirali o prisutnosti fenilalanina.
EFSA-ini znanstvenici trenutačno ponovno procjenjuju sigurnost dva srodna prehrambena aditiva, soli aspartam-acesulfama (E 962) i neotama (E 961), uzimajući u obzir sve nove podatke.
Sol aspartama-acesulfama (E 962) mješavina je dvaju sladila, aspartama (E 951) i acesulfama K (E 950), dok je neotam (E 961) kemijski srodna tvar koja se proizvodi od aspartama.
Zasad nije poznato kad će se oglasiti sa svojim mišljenjem i preporukama, kao ni hoće li reagirati i kako nakon objave preporuka iz WHO-a.
Gdje ga možemo pronaći?
Aspartam je u Europskoj uniji dopušten za upotrebu kao dodatak hrani za zaslađivanje raznih vrsta hrane i pića kao što su gazirana pića, deserti, slatkiši, mliječni proizvodi, žvakaće gume, niskokalorični proizvodi i proizvodi za kontrolu tjelesne težine te kao stolni zaslađivač.
Prisutnost aspartama mora biti naznačena na deklaraciji ili imenom ili E brojem (E 951).
