Istraživanje o vršnjačkom nasilju među osnovnoškolskom djecom u Hrvatskoj, predstavljeno u ponedjeljak u Zagrebu, pokazalo je da zabrinjavajuće veli broj djece trpi online nasilje te da roditelji imaju slabi nadzor nad online komunikacijom svoje djece.
Nacionalno istraživanje su provodili Centar za sigurniji internet (CSI) i Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, obuhvatilo je reprezentativan uzorak od više od 1.700 učenika viših razreda osnovnih škola iz svih županija, a bilo je usmjereno na probleme vršnjačkog nasilja u školskom i digitalnom okruženju.
Jedna od voditeljica istraživanja, Lucija Vejmelka s Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, poručila je da rad s mladima treba početi rano, jer mladi stupaju u online kontakte u kojima primaju i šalju neprimjerene sadržaje već u petom razredu osnovne škole.
Djeca sve ranije otvaraju profile na društvenim mrežama i ne razumije rizike koji ih u tome prate. Algoritmi ih žele što drže zadržati na internetu, a oni do 14 godine nisu odgovorni, naglasila je.
Kazala je kako nasilje u školama ima digitalnu komponentu, odnosno da internet povećava broj sudionika u nasilju. Nekada su počinitelji bili jedan broj učenika koji su maltretirali drugu djecu, a sada jedna trećina učenika sudjeluje u nasilju.
Gotovo svaki peti sedmaš dogovara susret s nepoznatom osobom
Istaknula je u sedmom razredu dolazi do „skoka aktivnog doprinosa kulturi nasilja“. U osmom je razredu jedna trećina učenika primila neprimjerene online sadržaje od vršnjaka, a već u sedmom razredu dio učenika šalje drugima vlastite seksualne sadržaje, najčešće ucijenjeni i primorani na to, kazala je Vejmelka.
Navela je i da gotovo svako peto dijete u sedmom razredu dogovara susret s nepoznatom osobom preko interneta, što je izuzetno rizično ponašanje.
Čak 13,2 posto osnovnoškolaca provodi više od sedam sati dnevno na internetu. Svakodnevica učenika vrti se oko TikToka, Snapchata i YouTubea. Instagram postaje sve važniji u višim razredima, iako još nije dominantan kao među srednjoškolcima.
Iako većina koristi privatne postavke, zabrinjavajuće je da čak 23,5 posto učenika ima potpuno javne profile već u osnovnoj školi, čime se izlažu rizicima. Polovica djevojčica češće biraju privatnost i ima u potpunosti privatne profile, i tek 29,5 posto dječaka, kazala je.
Vejmelka je ukazala na problem s obzirom na mali broj roditelja koji sudjeluje u online komunikaciji djece i dodala da je druženje s djecom najbolji faktor stvaranja povjerenja koje je važno za odgovorno ponašanje učenika.
U ulogama počinitelja nasilja često se javljaju stariji dječaci s najmanjom razinom roditeljskog nadzora, i mlađe djevojčice s visokom razinom emocionalne empatije kao žrtve koje doživljavaju nasilje. Vejmelka je izrazila zabrinutost činjenicom koliko malo djece prijavljuje nasilje.
Voditelj ureda Centra za sigurniji Internet Ivan Ćaleta kazao je da se vršnjačko nasilje u najvećem broju slučajeva iz stvarnog svijeta prenosi i na virtualni. Najčešće je to u grupama vršnjaka na nekoj od komunikacijskih platformi, gdje se svakodnevno događa vrijeđanje, omalovažavanje i niz sličnih ponašanja prema vršnjacima koje može izazvati trajne posljedice nad žrtvama nasilja.
Alarmantan je podatak da je više od 80 posto djece bilo izloženo vršnjačkom nasilju na jedan ili više načina, zaključio je.
Dijete s mobitelom u rukama izloženo brojnim online rizicima
Učenica šestog razreda osnovne škole Aura Radočaj je u suradnji s Centrom za sigurniji Internet izradila priručnik kako bi svojim vršnjacima približila opasnosti cyberbullyinga jer je i sama doživjela neprimjerena ponašanja u svom okruženju. Njeni prijatelji, kaže, često ne znaju kome se obratiti i onda reagiraju tako da vraćaju „hate“. Zbog toga je važna podrška roditelja.
Voditelj Centra za nestalu i zlostavljanu djecu i Centra za sigurniji Internet Tomislav Ramljak kazao je da roditelji moraju osvijestiti da dijete nije uvijek „sigurno kod kuće“, jer dok ima mobitel u rukama, izloženo je brojnim online rizicima koje ne prepoznaju ni odrasli.
Zato je iznimno važno da se s djecom razgovara, ne samo kad se problem dogodi, nego svakodnevno, uz povjerenje i razumijevanje. Djecu ne treba nadzirati, mi kao roditelji im trebamo biti prvi vodiči u digitalnom svijetu. Samo tako možemo izgraditi generaciju koja će se znati zaštititi, ali i prepoznati rizična ponašanja i u stvarnom i u digitalnom okruženju, zaključio je.
