Mjesec promatramo s planeta Zemlje od kada je ljudi na ovom planetu, ali nas još muči jednostavno pitanje kako je Mjesec nastao. Odgovor o postanku Mjeseca leži u razumijevanju uvjeta u našem ranom sunčevom sustavu, kada su se Zemlja i naši susjedni planeti još oblikovali. Ipak, traženje odgovora nije prošlo bez poteškoća – kroz prošlih 50 godina svaka ideja o nastanku Mjeseca povlačila je za sobom nekoliko problema.
Teorija o zajedničkom nastanku
Jedna od ideja navodi kako su Zemlja i Mjesec nastali usporedno od istih čestica prašine i plinova. S vremenom, njihova blizina je dovela do toga da se Mjesec uhvatio u Zemljinu orbitu. Problem s ovom teorijom je sastav mjesečevih stijena. Dok Zemljine stijene sadrže značajne količine metala i težih elemenata, osobito ispod njegove površine, Mjesec ima jako malo metala. Ako se ova teorija uzme u obzir, mjesečeve stijene bi trebale biti barem slične ako ne skoro jednake po sastavu, što ipak nije slučaj.
Teorija o mjesečevoj fisiji
Fisija označava dijeljenje jezgri atoma, a u ovom slučaju teorija pretpostavlja da je Mjesec nastao iz Zemlje tijekom nastanka našeg sunčevog sustava.
Iako Mjesec nema isti sastav kao cijeli planet Zemlja, postoji značajna sličnost s vanjskim slojevima našeg planeta. Stoga se teoretičari druge ideje pitaju: što ako je materijal od kojeg je nastao Mjesec došao s Zemlje dok se planet vrtio?
I ova teorija ima svoje propuste jer se Zemlja ne okreće dovoljno brzo, niti se vrtila u prošlosti, da bi sav taj materijal uspjela izbaciti u orbitu.
Teorija velikog sudara
Dakle, ako Mjesec nije "izbačen" iz Zemlje i ako se nije formirao iz istog skupa materijala kao Zemlja, kako je mogao nastati? Teorija velikog sudara možda ima jedan od najboljih odgovora. Ova teorija predlaže kako materijal za Mjesec nije izbačen u rotaciji Zemlje već se odvojio tijekom velikog sudara.
Pretpostavlja se da se to dogodilo kada se objekt veličine Marsa, kojeg su znanstvenici nazvali Theia, sudario s planetom Zemljom na početku njegove evolucije.
Pri velikom sudaru materijal s vanjskih slojeva Zemlje izbačen je u svemir, no Zemljina gravitacija je zadržala materijale unutar orbite. Još tako vruća materija nastavila se vrtiti oko Zemlje te se sudarala međusobno, formirajući oblik Mjeseca kojeg danas svi dobro poznajemo.
Teorija o dva mjeseca
Iako je teorija sudara široko prihvaćena kao najvjerojatnija, još uvijek postoji barem jedno pitanje koje teorija ima poteškoća za odgovoriti: zašto je daleka strana Mjeseca toliko različita od bliže strane koju najčešće vidimo s Zemlje?
Iako odgovor na ovo pitanje još nije siguran, druga teorija sugerira da nakon početnog udara nije nastao jedan, već dva mjeseca. Međutim tu teorija ne staje. Ideja je da su se s vremenom ove dvije sfere počele polagano približavati jedna drugoj sve dok se na kraju nisu sudarile. Rezultat sudara je jedan Mjesec kojeg danas gledamo.
Ova ideja može objasniti neke aspekte Mjeseca koje druge teorije propuštaju, ali još se mnogo mora istražiti kako bi se dokazalo što se zbilja moglo dogoditi, naravno, koristeći dokaze s Mjeseca.
Izvor: Thought.co
