Esport industrija iz godine u godinu bilježi sve veći rast. Procjenjuje se da će prihodi u 2020. u cijelom svijetu dosegnuti 1,1 milijardu dolara. Tome treba pridodati i činjenicu da diljem svijeta u esportu uživa gotovo 500 milijuna ljudi - što u gledanju prijenosa različitih natjecanja, što u samom igranju.
No kakvo je stanje esporta u Hrvatskoj? Posljednjih su se godina pojavili određeni turniri na kojima su domaći timovi mogli međusobno odmjeriti snage, istaknuli su se pojedini igrači, no dojam je da javnost zapravo veoma malo zna o esportu u Hrvatskoj.
Kako bismo saznali nešto više i dobili informacije iz prve ruke, za pomoć smo zamolili Tonija Miličevića, voditelja digitalnog marketinga u Locasticu, bivšeg kapetana hrvatske Counter-Strike reprezentacije te iskusnog komentatora i analitičara esporta.
Kakvo je uopće stanje esporta u Hrvatskoj? Možemo li reći da esport u Hrvatskoj postoji?
Naravno da postoji! To se pitanje poteže već godinama, a dok se mainstream mediji iznova pitaju postoji li esport, Perkz, NeLo, huNter i ostali grade povijesne karijere kao profesionalni esportaši, a drugi sjajni ljudi rade na projektima poput poput A1 Adria League, CR4ZY, Esport Adria, Good Game Global, Dota Pit, Relog Media, Fortuna, itd.
Važno je naglasiti da je esport industrija u kojoj državne granice znače jako malo. Jedini utjecaj je možda na lokalni patriotizam, tj. fanove koji će za navijati timove iz svojih država, no organizatori turnira davno su se fokusirali na regionalno tržište (Adria) kao cjelinu. Konačni proizvod redovne su esport lige na kojima se aktivno natječu igrači iz Slovenije, Hrvatske, Srbije, BiH, Crne Gore, Makedonije, Albanije i Kosova.
U svijetu esport industrija iz godine u godinu strahovito raste. Sve je više igrača, turnira, servisa za gaming. Što bi se trebalo dogoditi da se stvari promijene u Hrvatskoj i esport postane eksponiraniji?
Domaći esport ide u dobrom smjeru u posljednjih nekoliko godina: u Hrvatskoj se svake godine održava Dotapit Minor (uskoro Major) turnir u sklopu DPC circuita, A1 Adria League na Infogameru svake godine napuni paviljon sa Counter-Strike fanovima, u Srbiji Fortuna primjerice napuni arenu na finalu EBL-a, svog turnira League of Legends. Relog Media nudi milijunski iznos u nagradnoj igri za Pro Evolution Soccer te dovodi najbolje timove svijeta (Faze, G2) u svoj bootcamp office u Beogradu. CR4ZY su ostvarili povijesni uspjeh na StarLadder CS:GO Majoru u Berlinu, a Locastic Esports putovali su na završnicu ESL SEC u Bukureštu i paradirali kao Varteksovi manekeni.
Situacija je zasad solidna, nedostaje malo strukture i dugoročnog planiranja, no iz entertainment perspektive, domaći esport na dobrom je putu da nastavi s rastom. Unutar naredne tri godine predviđam da će jedna domaća televizijska kuća pokušati replicirati uspjeh koji je napravio Turner Sports (TBS) sa svojim projektom eLEAGUE kad su uživo prenosili esport turnire na nacionalnoj televiziji. Postoji nekoliko jako zanimljivih koncepata TV showova (talent inkubatori ili esport lige) koji uključuju esportaše i gamere općenito, mislim da je samo pitanje vremena kad će se netko od domaćih TV igrača upustiti u takav projekt.
Susjedne Bosna i Hercegovina, Srbija, Slovenija i Crna Gora sve su članice Međunarodne federacije za esport. No Hrvatska se ne nalazi u tom odabranom društvu. Zašto?
Bilo bi zanimljivo da kontaktirate i te članice Međunarodne federacije za esport pa da iz prve ruke ispričaju kakav su benefit imali od članstva u toj organizaciji.
Ne mogu govoriti u ime svih udruga u Hrvatskoj, ali osobno ne vidim smisao učlanjivanja u te saveze. Esport federacije možete gledati kao Eurosong - jednom godišnje okupe se predstavnici država koji pokušaju organizirati prestižni turnir nacija, no većinom to ispadne klasična parada za povlačenje fondova iz natječaja ili bespovratnih investicija, a eventi su prepuni tehničkih pogrešaka i diskutabilnih odluka organizatora. Iz perspektive kompetitivnog esport sistema, ti su događaji manje prestižni i manje kvalitetni od onoga što rade ESL, Riot Games, Blast, Faceit, StarLadder, PGL i slični.
No čak i da želimo postati dio neke krovne organizacije - koja bi to bila? ieSF? MEF? GEF ili Esports Europe? Nitko od njih još uvijek nema razrađen kvalitetan plan i program koji bi potaknuo nezavisne organizatore turnira (koji su primarno agencije) da im se priključe. Nijedna od tih federacija nema kontinuitet osim jednog eventa godišnje, a na čelu nacionalnih saveza nisu ljudi izabrani kroz legitimne izbore; već na funkciju dolaze principom first-come; first-served, što baš i ne ulijeva povjerenje.
Osobno nisam fan tog top-down management pristupa i stroge hijerarhije jer esport je izgrađen na leđima volontera (grassroots) koji su s godinama postali najveći stručnjaci za tu industriju. Nisam ni ja za anarhiju - treba postojati struktura i nekad u budućnosti regulacije će biti strože, ali trenutačno nijedna federacija nema potreban kredibilitet.
Sve su glasniji pozivi da se esport natjecanja uključe u program Ljetnih olimpijskih igara. Spominjala se čak i mogućnost da se to dogodi na odgođenim Olimpijskim igrama u Tokiju sljedeće godine. Što bi to u svijetu esporta značilo?
Olimpijske igre lansirale bi esport u mainstream kao nijedan prijašnji projekt dosad, no smatram da se to neće dogoditi. Esport se sastoji od igara koje se žanrovski razlikuju i svaki od njih bi trebao biti posebna disciplina na Olimpijskim igrama; neovisno jesu li to League of Legends, CS:GO, FIFA20 ili mobilne igre. Pretpostavljam da se može razviti neki model gdje države prikupljaju bodove za svaku od igara, pa konačna brojka određuje osvajače medalja, ali to bi onda značilo da ćete imati po 30 esportaša na podiju za svaku državu - sumnjam da će razviti takav koncept već za Tokio.
Također, ta bi odluka sigurno uzrokovala dosta stereotipno-negativnog PR-a koji esportu realno ne treba jer i sam pronalazi put prema mainstream medijima, televizijskim kućama, sponzorima i investitorima.
Godinama ste u esport svijetu. Koliko se esport scena promijenila (u svijetu, ali i u Hrvatskoj)? Što se najviše promijenilo?
Esport u Hrvatskoj već godinama ima spor, ali kontinuiran rast - konstantno se aktiviraju novi brendovi koji ulažu marketinška sredstva u esport influencere, kladionice se hvale kako im je esport bio važna stavka u poslovanju tijekom karantene zbog COVID-19, a lokalni portali dali su jako puno prostora esport sadržaju. Npr. pojedini hrvatski i srpski mediji odradili su odličan posao u promociji esporta na svojim portalima i uvjeren sam da će u budućnosti nastaviti s praćenjem razvoja kompetitivne scene.
Što je danas potrebno kako bi netko mogao ostvariti karijeru u esportu? Postoje li kakve predispozicije?
Usprkos popularnim vjerovanjima - esportovi se igraju glavom, a ne motorikom i refleksima. U svakoj igri možete dosegnuti svoj vrhunac unutar 3000 do 4000 sati igranja i vaše tehničke sposobnosti bit će blizu razine top-igrača, no razliku između dobrih i najboljih razdvajaju timski elementi - strategije, proučavanje protivnika, komunikacija, rješavanje konflikata, pritisak igranja na pozornici, održavanje nivoa motivacije (burnout).
Da bi se ostvarila karijera esportaša - neumoran rad, odricanje, razumijevanje koncepta tima i timskog rada, pozitivan i konstruktivan mindset, razumijevanje funkcioniranja biznisa i marketinga te blagi faktor sreće koji će vam omogućiti pravu priliku; u pravom timu; u pravo vrijeme, a tko zna - možda ni onda ne uspijete jer ste zaustavljeni u polufinalu online best-of-one kvalifikacija između 512 timova zbog jedne kardinalne pogreške.
Koga biste od hrvatskih esportaša izdvojili kao posebno važnog i zašto?
Najvažniji individualac bez konkurencije je Luka 'Perkz' Perković ,koji je postao glavni hrvatski ambasador u najvećem svjetskom esport naslovu - League of Legends. Perkz je veliki profesionalac koji je jedan od najboljih igrača na svijetu s ogromnom bazom fanova i radi odličan posao u brendiranju sebe i hrvatskog esporta.
Osim njega, Sacre i Lukezy ostvaruju zapažene LoL karijere, Leon 'NeLo' Pesić igra Rainbow 6 Siege za Natus Vincere, Petar 'Gr4vity' Roje prije nekoliko je godina osvojio SKILL SF2 Major s Penta Sports, Sportbilly je imao zapaženu karijeru u HotS-u - malo ih je, al' ih ima.
Ako gledamo regiju - huNter i Nexa igraju za trenutačno najbolji CS:GO tim na svijetu, NiKo je jedan od najboljih individualaca na svijetu, kassad i YNk treneri su koji uživaju veliki respekt zajednice, dok Maden, emi, flatroo i synnopsy kucaju na vrata top15 svjetskih CS:GO ekipa. Slovenac MaTaFe ima zapaženu karijeru u Apex Legends naslovu, a MiLAN igra kao Dota2 igrač za sjajni NiP tim.
Tijekom pandemije koronavirusa čak je i Svjetska zdravstvena organizacija promovirala igranje videoigara i udružila se s najvećim igračima kako bi potaknula ljude da ostanu u kućama, ali i ostanu povezani.
Tako su, prema podacima objavljenima u svibnju 2020., korisnici diljem svijeta samo u travnju odgledali rekordnih 1,65 milijardi sati gaminga na Twitchu, 461 milijun sati na YouTubeu i 291 sat na Facebook Gamingu. Također treba istaknuti kako su u prvom kvartalu 2020. najpopularnije igre na konzolama bile pucačine (poput Rainbow Six Siege, Counter-Strike: Global Offensive i Call of Duty Modern Warfare), koje su u prosjeku igrači igrali čak 60 minuta dnevno, i to jednostavno jer su imali više vremena za igranje.
Mislite li da će to u konačnici rezultirati većom popularnošću esporta i gaminga kao takvog?
Za razliku od tradicionalnih sportova koji su stagnirali tijekom pandemije, esport turniri nastavili su se održavati u online formatu, a najveći organizatori turnira uveli su nove standarde u videoprodukciju online evenata kroz virtualne studije i AR elemente. To je samo dokazalo da esport ima održiv entertainment model, čak i u periodu ovakve krize.
Siguran sam da je izolacija utjecala na rast popularnosti gaminga, ljudi su se i dalje umrežavali putem Teamspeaka i Discorda - ili možda u Twitch chatu svog najdražeg streamera. Velike pohvale idu i za content creatore koji su popunili ovo karantensko sivilo kreativnim sadržajem. Primjer takvog sadržaja bio je i Good Game Streamatron, humanitarna akcija koja je okupila poznata lica iz javnog života oko gaminga i odradila odličan 24-satni program, ističe na kraju Miličević.
