Računalni programi za automatsko skeniranje životopisa uvelike pridonose "potrganom" sustavu zapošljavanja u SAD-u, tvrdi se u studiji Poslovne škole američkog Sveučilišta Harvard. Naime, poslodavci koriste taj softver kako bi filtrirali prijave za posao, no on greškom odbacuje milijune kandidata koji zapravo ispunjavaju uvjete za zapošljavanje, tvrde autori studije.
Softver tako pridonosi problemu "skrivenih radnika", odnosno pojedinaca koji su sposobni za rad i žele raditi, ali ne mogu doći do posla zbog strukturalnih problema na tržištu rada.
Autori studije identificirali su faktore koji blokiraju ljude i istovremeno tvrde da je softver za automatsko zapošljavanje zapravo najveći među njima. Te programe koristi čak 75 posto američkih poslodavaca (postotak se diže na 99 posto ako pričamo o Fortune 500 kompanijama) i oni su prihvaćeni kao odgovor na porast aplikacija za posao u digitalnom formatu. Tehnologija je ljudima olakšala prijave za posao, ali je istovremeno olakšala i kompanijama da ih odbijaju.
Način na koji automatizirani softver odbacuje kandidate varira, ali općenito proizlazi iz korištenja previše pojednostavljenih kriterija kojima se kandidate dijeli na "dobre" i "loše".
Primjerice, neki sustavi automatski odbijaju kandidate koji su s posla izostajali više od šest mjeseci, ali softver ne traži objašnjenje za takvu odsutnost. Možda je bila riječ o trudnoći, možda o potrebi za njegom bolesnog člana obitelji, ili je pak možda bio razlog da se osoba nije mogla zaposliti zbog recesije.
Još jasniji primjer naveo je jedan od autora studije, Joseph Miller u intervjuu za Wall Street Journal, a on uključuje bolnice koje su prihvaćale samo kandidate s iskustvom u "računalnom programiranju" u njihovim životopisima, iako su za obavljanje dotičnog posla trebali tek radnike koji bi unosili podatke pacijenata u računalo.
Još jedan primjer jest jedna kompanija koja je odbijala kandidate za posao referenta u maloprodaji, osim ako nisu pod vještine naveli "poliranje podova" i bez obzira što su kandidati po svim drugim kriterijima ispunjavali uvjete za zapošljavanje.
Preveliko oslanjanje na računalne programe u svijetu zapošljavanja radnika izgleda da je stvorilo neugodan začarani krug u SAD-u. Digitalna tehnologija trebala je olakšati kompanijama pronalazak najboljih kandidata, no umjesto toga samo je doprinijela prezasićenosti aplikacija za posao.
U prvoj polovici proteklog desetljeća, prosječno radno mjesto u nekoj korporaciji privlačilo je 120 kandidata, navodi se u studiji, a do kraja proteklog desetljeća ta je brojka narasla na čak 250 kandidata na jedno radno mjesto.
Komapnije su na to reagirale tako što su razvile rigidne filtere unutar svojeg automatiziranog softvera, što je pak za posljedicu imalo odbacivanje kadidata koji ispunjavaju uvjete te je tako doprinijelo i povećanju broja nezaposlenih u SAD-u.
Uporaba spomenutog softvera je isto tako u međuvremenu postala i tržište samo po sebi. Globalno tržište tehnologije automatskog zapošljavanja je do 2017. godine naraslo na 1,75 milijardi dolara, a do 2025. se očekuje da će narasti do 3,1 milijardu dolara, piše u studiji. Automatizacija prevladava u gotovo svim koracima procesa zapošljavanja: sustavu praćenja kandidata, upravljanju odnosa s kandidatima, rasporedu, pozadinskim provjerama, traženju kandidata i njihovoj procjeni.
Unatoč svemu navedenom, američke kompanije svjesne su problema, odnosno devet od deset poslodavaca ispitanih u studiji upoznato je s tim da njihov softver odbacuje posve izgledne kandidate za posao. Tek dio njih rekao je kako istražuje alternativna rješenja za zapošljavanje kandidata.
Autori studije tvrde da će za popravljanje tog čitavog niza problema biti potrebno popraviti mnoge aspekte sustava zapošljavanja, od toga gdje kompanije traže kandidate do toga kako koriste softver u čitavom procesu.
Izvor: The Verge
