Brojne zemlje diljem svijeta mogu se pohvaliti "svojim" satelitima u Zemljinoj orbiti. No, Hrvatska nije među njima. Barem za sad. Jer kako se moglo čuti na HAKOM-ovoj konferenciji "G Dan", već sljedeće godine u svemiru bi se mogla naći "prva hrvatska kockica".
Tvrtka Spacemanic i Društvo za edukaciju van okvira (EVO) pokrenuli su projekt izrade, programiranja i lansiranja prvog nanosatelita u orbitu. Za uspješnu misiju potrebno im je 130 tisuća eura, a u tijeku je crowdfunding kampanja. Očekuje se kako će satelit biti lansiran u siječnju iduće godine. Daniela Jović, direktorica tvrtke Spacemanic, kazala je kako su CubeSat standarizirani mali sateliti koji pružaju mogućnost personalizacije, a kockasti oblik nanosatelita savršeno odgovara našem najpoznatijem nacionalnom simbolu. Pratit će se i hrvatske boje sa crveno-bijelim kockicama, pa se i ova misija naziva – Prva hrvatska kockica u svemiru. CroCube će biti opremljen s dvije kamere i dva radijska primopredajnika, a misija mu je fotografirati površinu Zemlje s 550 km visine. Kretanje satelita moći će se pratiti na mrežnim stranicama, a ovaj satelit neće imati štetnih utjecaja na okoliš. Bit će smješten u nisku Zemljinu orbitu (LEO) i u cijelosti će izgorjeti u atmosferi.
Hrvatska još nema satelit u svemiru, a mi bi htjeli poslati jedan mase oko 1,1 kilograma. Sateliti su prije bili rezervirani samo za Vlade i vojske, a danas se smanjuju troškovi jer svi radimo isto. Satelit se složi u jedan dan, posloži kao lego kockice u kutijicu, ali dizajniranje i priprema je nešto dugotrajniji proces. Trudimo se u projekt uključiti što više hrvatskih subjekata, a na projektu rade tvrtke iz Slavonije, iz Čakovca i Zagreba, kazala je Jović koja je nazočnima dočarala put koji jedan satelit prolazi od početka izrade do lansiranja. U siječnju 2024. putem mrežne stranice i mobilnih aplikacija građani će moći pratiti lansiranje satelita. Na ovom projektu radi 20-tak volontera. U Slovačkoj je, primjerice, prvi satelit lansiran 2017., a danas se tim poslovima bavi 40-tak tvrtki pa se takav industrijski zamah može očekivati i u Hrvatskoj.
Priprema se i studentski satelit
Projekt FERSat predstavio je doc. dr. sc. Josip Vuković s Fakulteta elektrotehnike i računarstva (FER) u Zagrebu. Riječ je o projektu, koji se provodi na Zavodu za komunikacije i svemirske tehnologije FER-a, u sklopu kojeg se planira izraditi i lansirati studentski satelit, a na ovom projektu angažiran je tim od 30-ak studenata. FER-ov satelit trebao bi također biti lansiran u orbitu, a tamo bi se prema planovima, na visini od 500 kilometara i s brzinom od oko 26 tisuća kilometara na sat, trebao i zadržati dvije i pol godine. Cilj FER-a je obrazovati inženjere kako bi oni mogli sudjelovati u svjetskoj svemirskoj industriji, a na ovom uglednom zagrebačkom fakultetu studentima se nude brojni kolegiji vezani uz svemirsku tehnologiju.
Nisu samo velike države i korporacije prisutne u svemirskoj industriji nego i male države, a nama je cilj sudjelovati u tom razvoju. Želimo stvoriti bazu ljudi koji će raditi na takvim tehnologijama u Hrvatskoj, a kako bi bili relevantni i sami se bavimo razvojem i istraživanjem. Važno je povezivanje s industrijom, a kao posljedica svega povećava se i interes za STEM područja, kazao je Vuković, koji je naveo i to kako su sateliti koji snimaju zemlju noću vrlo rijetki i skupi. Na FER-u se želi pratiti svjetlosno onečišćenje, razlučiti vrste izvora svjetlosti, a isto tako žele pratiti kako se sateliti kreću, zanimljivo im je svemirsko vrijeme, utjecaj na komunikacije.
NTN mreža u slučajevima ugroženosti zamijenila bi konvencionalnu zemaljsku infrastrukturu
Nezemaljske mreže (NTN - Non-Terrestrial Networks) su komunikacijske mreže s komponentama u svemiru i zraku, koje uključuju antenske platforme u stratosferi. Kako bi se novi oblici mreža integrirali u postojeće, različite komunikacijske tehnologije moraju biti koordinirane i upravljane. NTN mreža sa satelita mogla bi se koristiti za uspostavu povezanosti s korisničkim telefonima kod kriznih situacija i u slučajevima ugroženosti zamijenila bi konvencionalnu zemaljsku infrastrukturu.
U Puli je takva veza uspješno testirana kada je mobilna usluga pružena iz stratosfere bila povezana preko satelita u veljači 2023. i tada je postignuta brzina od 200 Mbit/s. O primjeni i testiranju NTN mreža (Non-Terrestrial Networks) govorio je Marko Lasić iz Hrvatskog Telekoma.
Govoreći o testiranju koje je provedeno u Puli, kazao je kako je cilj testiranja bio u jako kratkom vremenu ostvariti pokrivanje, kako bi se u neželjenim situacijama pomoglo unesrećenima i olakšalo spašavanje. Zrakoplov je podignut na visinu od 14 kilometara s montiranom baznom stanicom te je pokrivao površinu radijusa 15 kilometara. Koristio se satelit kao link prema zrakoplovu i on je odradio značajnu ulogu jer je na taj način vrlo lako ostvariti pokrivanje na tlu. Bazna stanica bila je postavljena unutar zrakoplova, a na dnu su bile pričvršćene antene. U konkretnom slučaju postojao je definiran krug i visina leta. Zakon trenutno zabranjuje ovakav samostalan let bez pilota pa je cijelo vrijeme bio prisutan pilot. Iako je ideja jednostavna sama realizacija bila je izazovna, kazano je.
IRIS² - nova europska infrastruktura za otpornost, međusobno povezivanje i sigurnost putem satelita
Philipp Scheidemann, stručnjak za aplikacije iz Agencije Europske unije za svemirski program (EUSPA) ovom je prigodom predstavio je projekt IRIS² (Infrastructure for Resilience, Interconnectivity and Security by Satellite), novu europsku infrastrukturu za otpornost, međusobno povezivanje i sigurnost putem satelita. Riječ je o projektu koji bi trebao osnažiti ulogu Europe kao prave svemirske sile. Implementacija IRIS² očekuje se 2024., kada će biti isporučene početne usluge, a puna operativna sposobnost očekuje se do 2027. IRIS² predstavljat će novi svemirski stup za digitalnu, otpornu i sigurniju Europu te će poticati europsku konkurentnost i društveni napredak. S razvojem najsuvremenijeg sustava povezivanja, Europa će ponuditi poboljšane komunikacijske kapacitete državnim i poslovnim korisnicima.
Sustav će podržati veliki broj vladinih aplikacija, uglavnom u domenama nadzora (npr. granica), upravljanja kriznim situacijama (npr. humanitarna pomoć) te povezivanja i zaštite ključnih infrastruktura (npr. sigurne komunikacije za veleposlanstva EU). Također će omogućiti aplikacije za masovno tržište uključujući mobilni i fiksni širokopojasni satelitski pristup, satelitski kanal za B2B usluge, satelitski pristup za transport, ojačane mreže putem satelita i satelitske širokopojasne veze i usluge temeljene na oblaku. Omogućit će daljnji razvoj širokopojasne veze velike brzine i besprijekorne povezanosti diljem Unije, uklanjanje mrtvih zona u komunikaciji i povećanje kohezije na teritorijima država članica te omogućiti povezanost zemljopisnih područja od strateškog interesa izvan Unije.
