Prvi ljudi pojavili su se u Africi još prije više od dva milijuna godina, a očekuje se da će još ovog mjeseca broj ljudi koji će živjeti na Zemlji premašiti osam milijardi. No, što nas čini tako uspješnima?
Prvi ljudi
Najstariji fosili najranijih poznatih ljudi datiraju od prije 2,8 milijuna godina i pronađeni su u istočnoj Africi. O našim drevnim precima poznato je da su bili lovci-sakupljači, koji su imali malo djece, u usporedbi s kasnije doseljenim stanovništvom, kako bi zadržali svoj nomadski način života.
Stanovništvo planeta bilo je rijetko također djelomično zato što su lovci-sakupljači trebali puno zemlje kako bi se prehranili, odnosno oko 10 kvadratnih kilometara po osobi, prema Herveu Le Brasu, znanstveniku s Francuskog instituta za demografske studije (INED).
Populacija svijeta se s vremenom povećala, no iznimno sporim tempom.
Prvi veliki skok u porastu stanovništva
Uvođenje poljoprivrede u doba neolitika, oko 10.000 godina prije nove ere, donijelo je prvi poznati veliki skok stanovništva. S poljoprivredom je došla sedentarizacija i mogućnost pohranjivanja hrane, što je uzrokovalo velik skok u povećanju nataliteta.
Majke su mogle hraniti dojenčad kašom, što je ubrzalo proces odvikavanja i smanjilo vrijeme između poroda, što znači više djece po pojedinoj ženi, objasnio je Le Bras.
Međutim, razvoj trajnih naselja donio je i opasnosti, jer je pripitomljavanje životinja uzrokovalo obolijevanje ljudi od novih smrtonosnih bolesti. Posebno su visoke bile stope smrtnosti djece, pri čemu je trećina sve djece umrla prije prvog rođendana, a druga trećina prije nego što su navršili 18 godina.
Bilo je goleme smrtnosti, ali i trajnog baby booma, objasnio je Eric Crubezy, antropolog sa Sveučilišta u Toulouseu u Francuskoj.
Sa šest milijuna na 250 milijuna u 10.000 godina
Prema procjenama INED-a, s oko 6 milijuna u 10 000. godini prije nove ere, globalno stanovništvo skočilo je na 100 milijuna u 2000. prije nove ere, a zatim na 250 milijuna u prvom stoljeću.
Crna smrt - kuga
Crna smrt naglo je zaustavila rast stanovništva u srednjem vijeku. Ta pandemija, koja se pojavila u srednjoj Aziji, na području današnjeg Kirgistana, stigla je do Europe 1346. godine na brodovima koji su prevozili robu iz Crnog mora.
U samo osam godina kuga je istrijebila do 60 posto stanovništva Europe, Bliskog istoka i Sjeverne Afrike. Kao rezultat crne smrti, ljudska populacija je pala između 1300. i 1400. godine, sa 429 na 374 milijuna ljudi.
Drugi događaji, poput Justinijanove kuge, koja je pogodila Sredozemlje tijekom dva stoljeća od 541. do 767. godine, i ratovi u ranom srednjem vijeku u zapadnoj Europi, također su uzrokovali privremene padove u broju ljudi na Zemlji.
Cjepiva i drugi napreci u medicini su bili ključni
Od 19. stoljeća globalni broj stanovnika počeo je naglo rasti, uglavnom zahvaljujući razvoju moderne medicine i industrijalizaciji poljoprivrede, što je povećalo globalne zalihe hrane.
Od 1800. godine svjetska populacija skočila je osam puta, s procijenjene 1 milijarde na vrlo skorih 8 milijardi ljudi na Zemlji.
Za Crubezyja je razvoj cjepiva bio ključan, a cijepljenje protiv velikih boginja posebno je pomoglo u uništavanju jednog od najvećih ubojica u ljudskoj povijesti.
Sedamdesete i osamdesete godine prošlog stoljeća donijele su još jednu malu revoluciju, u obliku liječenja srčanih bolesti, što je pomoglo u smanjenju smrtnosti među osobama starijim od 60 godina.
Izvor: Science Alert
