Znanstvenici otkrivaju kako bi Sunčev sustav mogao ugostiti novi planet

Međuzvjezdani objekti i planeti lutalice mogu postati stalni stanovnici Sunčevog sustava, pokazala je najnovija studija.

Branimir Vorša | 05.12.2024. / 15:32 komentari
Oortov oblak i Kuiperov pojas Sunčevog sustava, ilustracija
Oortov oblak i Kuiperov pojas Sunčevog sustava, ilustracija (Foto: Getty Images)

Interstelarni objekti (ISO) izazvali su veliku znatiželju od 2017. godine, kada je Oumuamua postao prvi potvrđeni ISO koji je prošao kroz Sunčev sustav. Comet 2i/Borisov slijedio je 2019. godine, označavajući samo dva poznata ISO-a koja su posjetila naše kozmičko susjedstvo.

tri vijesti o kojima se priča Orka nudi hranu ljudima Nevjerojatno VIDEO Divlje orke snimljene u zapanjujućoj gesti prema ljudima Anatomski prikaz srca, ilustracija Istraživanje pokazalo Ova jednostavna svakodnevna hrana može potiho ojačati zdravlje vašeg srca Laboratorijski uzorak herpesa, ilustracija Čeka se odluka američkog FDA Virus herpesa mogao bi uskoro biti odobren za liječenje teškog oblika raka

Ipak, bezbroj ISO -a vjerojatno je prošlo kroz Sunčev sustav tijekom povijesti, a očekuje se još puno takvih posjeta, posebno s napretkom u promatranjima, poput opservatorija Vera Rubin.

No što ako bi ISO ili usamljeni planet postao stalni član Sunčevog sustava? Takav događaj ovisi o faznom prostoru, matematičkom okviru koji opisuje dinamičke sustave poput planetarnih orbita. ISO-ove putanje i interakcije unutar tog prostora mogu dovesti do njegovog privremenog ili trajnog hvatanja.

Pogled na Zemlju s Mjeseca Vodeća teorija o nastanku Mjeseca možda uopće nema prave dokaze, tvrdi švicarski znanstvenik

Razumijevanje faznog prostora i točaka hvatanja ISO-a

Fazni prostor obuhvaća sve moguće orbitalne konfiguracije oko sunca, koristeći položaj i zamah kao koordinate. Unutar tog složenog okvira postoje dvije vrste točaka za hvatanje.

Prve su slabe točke hvatanja. One omogućuju predmetima da privremeno uđu u polustabilne orbite, često u blizini granica gravitacijskih polja.

Druge su trajne točke hvatanja. Objekti zarobljeni ovdje ostaju gravitacijski vezani u nedogled, u stabilnim orbitama.

Trajno hvatanje događa se kada se kutni zamah i energija objekta precizno podudaraju s tim regijama. Suptilne promjene u faznom prostoru mogu pomaknuti predmete između slabog i trajnog hvatanja, s varijablama poput orbitalne ekscentričnosti i poluosovina tih prostora koje igraju značajne uloge.

Asteroidni pojas, ilustracija Astronomi otkrili nešto veliko u udaljenom dijelu Sunčevog sustava: "To je revolucionarno otkriće, nešto neočekivano, novo i uzbudljivo"

Nova istraživanja o hvatanju ISO-a

Studija iz svemirske mehanike i dinamičke astronomije Edwarda Belbruna sa Sveučilišta Yeshiva i Jamesa Greena iz tvrtke Space Science Enduavors istražuje tu dinamiku. Njihovo istraživanje pod nazivom "Trajno hvatanje u Sunčev sustav", ulazi u teorijsku mehaniku faznog prostora i hvatanja ISO-a.

Autori objašnjavaju trajno hvatanje kao stalno hvatanje malog tijela prema suncu iz međuzvjezdanog prostora, koje se događa se kada to tijelo ne može pobjeći u međuzvjezdani prostor i ostaje zarobljeno u solarnom sustavu za sve buduće vrijeme, krećući se unutar tog prostora bez sudara sa Suncem.

Za razliku od prethodnih studija koje su se usredotočile na Jupiter kao treće tijelo u problemu s tri tijela, navedeno istraživanje razmatra plime sile galaksije, nudeći nove uvide. Te sile značajno utječu na strukturu faznog prostora, povećavajući potencijal za hvatanje ISO-a.

Solarna sonda Parker Ovo je najbrži objekt kojeg je napravio čovjek, no to nije sve, postat će i još brži

Usamljeni planeti i zvjezdani susreti

Usamljeni planeti obiluju u kozmičkom prostoru zbog ranih planetarnih raspršivanja i gravitacijskih interakcija.

Konačna arhitektura bilo kojeg Sunčevog sustava oblikovat će se raspršivanjem planeta te prelete zvjezdanih sustava zvijezda u formiranju, jer takvi bliski susreti mogu izvući planete i mala tijela iz sustava i stvoriti ono što zovemo usamljenim planetima, pišu autori studije. To sugerira da usamljeni planeti mogu nadmašiti broj zvijezda, iako autori istraživanja napominju kako je takva tvrdnja podosta kontroverzna.

Zvijezde u našoj blizini često prolaze blizu Sunčevog sustava, a šest takvih bliskih susreta predviđeno je u narednih 50.000 godina. Ti susreti mogli bi ukloniti predmete iz Oortovog oblaka ili olakšati hvatanje ISO-a kroz Sunčevu gravitacijsku regiju Hill, koja je dominantna gravitacijska regija za hvatanje ISO-a i koja se proteže 3,81 svjetlosne godine u smjeru galaktičkog centra ili suprotno od njega.

Budućnost otkrivanja ISO-a

Novo istraživanje pokazuje i da bi ISO-i ili usamljeni planeti mogli biti slabo uhvaćeni u Sunčev sustav, krećući se kaotično, ali izbjegavajući sudare. Takvi upadi mogu uznemiriti planetarne orbite, pružajući vidljive tragove.

Opservatorij Vera Rubin može transformirati naše razumijevanje ISO-a, otkrivajući njihovu raspodjelu i potencijal kao dugoročnih stanovnika Sunčevog sustava. S naprednim istraživanjima, ideja da gostujući međuzvjezdani objekt postane stalni susjed postaje sve izglednija.

Izvor: Universe Today

Vezane vijesti